УТОРАК, 12. МАРТ 2024.
Da li smo sami u svemiru: Fizičar Brajan Koks u Beogradu o crnim rupama i velikom prasku
SCITECH Autor: N1 Beograd 11. mar 202421:48 Printscreen
Mnogi ga nazivaju „licem nauke" - profesor je fizike elementarnih čestica na Univerzitetu u Mančesteru, dobitnik nagrada za popularisanje nauke među mladima, a popularnost je stekao i kao voditelj naučnih emisija o svemiru. Britanski fizičar Brajan Koks stiže premijerno u Beograd u aprilu, u okviru svoje turneje "Horizonti: Odiseja u svemiru 21. veka". On vodi publiku na putovanje "do najudaljenijih kutaka svemira, u supermasivne crne rupe i kroz najnovije teorije o postanku". Iz Londona za naš program najavio je nastup, koji izvodi uz impresivnu multimedijalnu scenografiju.
„Veoma sam uzbuđen zbog ove naredne etape turneje, dugo radimo ovaj šou, skoro dve godine, i počeli smo od velikih arena, ali kako se odvijala, razgovarali smo sve dublje o temama koje sam pokrenuo i shvatio sam da više uživam u manjim salama, gde mozemo da diskutujemo o najkompleksnijim, najdubljim pitanjima svemira.“
„Dakle, u Horizontima postavljam pitanja o tome sta je priroda prostora i vremena, šta se dešava ako upadnete u crnu rupu, kako je univerzum nastao, zašto je sastavljen tako da omogućava postojanje života“, navodi Brajan Koks.
To su duboka pitanja i nemamo odgovore na sva ta pitanja, dodaje on, ali ono što mu je, kako kaže. zanimljivo jeste da smo poslednjih par godina, pogotovo kroz studije o crnim rupama, primorani na neki način da postavljamo ta pitanja o prirodi prostora i vremena.
„Da pričamo o atomima svemira i atomima vremena. I moramo da razumemo ta pitanja, ako hocemo da razumemo poreklo vremena, i da li univerzum ima poreklo. Za one koji žele da dodju na moj šou, moram da kažem da ja ne znam odgovore na sva ta pitanja. Da znam odgovor na pitanje šta je smisao postojanja karte bi bile skuplje, ali ono čemu se nadam da pružam publici, jeste slika savremenog naučnog konteksta u okvriu kojeg pokuđavamo da damo odgovore na ta najteža pitanja.“
„Horizonte bih opisao kao spektakularan, zastrašujuć i zanimljiv šou“, navodi Brajan Koks.
„Da mogu da imam odgovor na jedno pitanje, odabrao bih da to bude pitanje za koje mislim da ćemo uskoro i imati odgovor – a to je – da li smo sami u svemiru. To je veoma duboko pitanje, još to ne znamo, ali imamo niz misija trenutno, jedna je na Marsu, i počeli smo da dublje istražujemo mesta u solarnom sistemu gde mislimo da bi mogli da postoje uslovi koji su podržavali živote ili u prošlosti ili ih podržavaju sada. Zato mislim da je moguće, iako ne znam to, da u narednih 10 ili 20 godina nadjemo mikrobe ispod površine Marsa. To bih voleo da znam jer bi to bio odgovor na pitanje da li smo sami u kosmosu. Drugo pitanje na koje bih voleo da znam odgovor, a teže je pitanje, jeste da li je veliki prasak poreklo svemira, da li je tada počelo vreme, ili ako ne – šta se onda desilo pre velikog praska, odnosno – šta je početak, ili da li je svemir beskonačan, u prošlost kao i u budućnost. To bih voleo da znam.“
Najrevolucionarnije teorije danas u fizici po njegovom mišljenju su u vezi sa crnim rupama.
„I o tome govorimo u mojim Horizontima. To je moj glavni predmet istraživanja. Bilo je velikih paradoksa proteklih decenija o crnim rupama, recimo šta se događa sa stvarima koje upadnu u crnu rupu, da li su zauvek izbrisane iz univerzuma, ili prema Ajnštajnovim teorijama idete do kraja vremena i ako upadnete ne možete nikada da izađete… da li može biti da sve što upadne u crnu rupu izađe u nekom obliku…“
„Kao poruku mladim naucnicima, rekao bih ono sto govorim svim mladim ljudima, a to je – studirajte ono što vas zanima. Ako studirate ono što volite, duboko verujem u to, najverovatnije ćete biti uspešni, a sasvim sigurno ćete biti srećni i zadovoljni. Mene je uvek zanimala astronomija, to sam studirao i imao sam sreće da se i zaposlim u fizici, u struci, da istražujem najdublja pitanja svemira i da budem plaćen za to. U tome je lepota nauke, istina je da ako studirate nauku dobijate korisne veštine, ali svakako treba to da radite ako želite da istražujete tajne i najdublja pitanja postanka sveta“, poručio je naučnik.
***
Komentar
***
"Odrubio je jaganjcima glave, pa bežao sa sekirom!"
"STARIJI BRAT MU JE SILOVAO SESTRU!" Oglasio se vlasnik imanja na kojem je dečak (13) pobio životinje: "Odrubio je jaganjcima glave, pa bežao sa sekirom!"
Blic, 12.03.202415:22
Dečak M.Ž. (13) koji se sumnjiči da je u ponedeljak ujutru sekirom sekirom ubio 12 jaganjaca u toru komšije Predraga Tadića i ranije je bio privođen i to zbog krađa.
Predrag Tadić, vlasnik imanja i životinja rekao je da je dečak M.Ž. brutalno odrubio glave njegovim jaganjcima.
- Ušao sam to jutro u tor i ugledao horor prizor. Jaganjci su bili mrtvi, nekima su falile glave, neke životinje su još bile žive, ali teško ranjene. Mislio sam da su mi šakali upali u tor, ali sam tek onda video M.Ž. kako beži sa sekirom i shvatio da je on ogovoran za taj krvavi pir - kaže Tadić za Informer.
Prema njegovim rečima odmah je pozvao policiju koja je ubrzo došla u njegovo domaćinstvo.
- Policajci su brzo identifikovali, locirali i uhapsili M.Ž. Pokazao im je gde je sakrio sekiru kojom je pobio ovce. Znate li šta je uradio posle masakra? Posle toga je otišao u prodavnicu i pravio se kao da se ništa nije desilo - navodi utučeni vlasnik imanja.
Inače, kako kaže, M.Ž. sa svojim sestrama i majkom živi u kući koju mu je on sa svojom suprugom ustupio na privremeno korišćenje.
- Ta porodica je rasturena. Njegov stariji brat je na izdržavanju zatvorske kazne jer je silovao svoju sestru. Jednom je u školu doneo nož, navodno jer su ga deca maltretirala. Pre dve nedelje je nestao i ceo dan nismo mogli da ga nađemo. Na kraju je, nešto pre ponoći, došao kući sa džepovima punim puščanih patrona. Užas - naglašava Predrag Tadić.
Podsetimo, ovaj zločin desio se u ponedeljak, a otkrio ga je lično vlasnik ovaca koji je krenuo da obiđe stado. Ono što je, prema njegovim rečima, zatekao u toru bilo je gore od horor filmova. Dvanaest mrtvih jagnjića ležalo je u lokvi krvi.
U međuvremenu na društvenim mrežama je objavljen i snimak iz tora na kome se vide zaklani jaganjci, odrubljene glave, krv...
S obzirom da dečak još nema 14 godina, o događaju je obavesteno nadležno tužilaštvo u Pančevu.
Brian Edward Cox je više puta rekao da je kada je imao 12 godina knjiga Karla Sagana "Kosmos" bila ključni faktor koji ga je inspirisao da postane fizičar.
Engleski astronom Patrik Mur i prirodnjak Ser Dejvid Atenboro predali su štafetu Brian Edward Cox-su kao prirodnom nasledniku naučnih programa BBC. Duga je to tradicija, višecentričnog društvo (sa empiriskom kulturnom matricom tge je težište na onome što ste URADILI a ne na onome šta govorite): kralj, aristokratija, crkva, gradovi – parlamentarizam, građansko društvo i liberalizam – a to je sve zajedno omogućilo naučne revolucije, industirske i &. Počev od pradede-nauke Roberta Grosetesta (1168–1253) (savremenik Džingis-kana, Svetog Save, Aleksandra Nevskog), kancelara Oksfordskog univerziteta (1215/21) koji je unapredio sholastičku analitiku, fiziku, etiku, uveo indukciju i verifikaciju kao metod dolaženja do istine. A bilo je čak i muzičara-astronoma: Vilijam Heršel (iz porodice muzičara) prvobitno muzičar, dirigent, kompozitor i astronom koji je 1781. otkrio novo nebesko telo, u prvi mah se nije znalo da li je to kometa ili planeta. Za otkriće "Urana" engleski kralj Džordž III dodelio mu je doživotnu platu.
*
Discography Brian Edward Cox:
Dare – Out of the Silence (1988)
Dare – Blood from Stone (1991)
D:Ream – D:Ream on Volume 1 (1993)
D:Ream – In Memory Of... (2011)
*
Herschel je započeo svoj profesionalni muzički život kao oboista u puku Hanoverske garde. Pored oboe, svirao je violinu i čembalo a kasnije i orgulje. Komponovao je brojna muzička dela, uključujući 24 simfonije i mnoge koncerte, kao i crkvenu muziku. Evo njegove simfonije No. 8:
https://www.youtube.com/watch?v=7BehLlyqYk8
William Herschel (1738-1822) - Sinfonía para cuerdas nº 8 en Do menor
Zoran Stokić
12.03.2024.
ПОНЕДЕЉАК, 11. МАРТ 2024.
Slobodan Milošević umro u Hagu na današnji dan pre 18 godina
VESTI Autor: FoNet 11. mar 202408:20 16
***
Komentar
***
Slika govori više od 1000 reči; pogledati tekstove o smrti S. M., tj. slike uz te tekstove ("Poltika", "B92"....) – pa zaključiti da se još uvek sprovodi njegova 100% PRINCIPSKI pogrešna politika, kako spoljna tako i unutrašnja. Nije moguće voditi politiku koja krši biološko/sociološke zakone, zašto? Zato što to vodi samouništenju. Svi vide da smo dovedeni do apsolutnog siromašta i do uništenja onog najvažnijeg što ima malobrojno društvo, a to su - ljudski resursi.
Primarni problem sa ovom vlasti 1990-2024., je što KRŠI biološko/sociološke zakone preživlajvanja našeg "malobrojnog" društva. Iz biologije,sociologijei antropologije na planeti Zemlji znamo da malobrojna i mnogobrojna društva PREŽIVLJAVAJU na RAZLIČITE načine.
MALOBROJNO društava, da bi preživelo, su MIROLJUBIVA, sve je podređeno dobrobiti pojedinaca. Vrednosti su individualizam, personalizam, tolerancija, ljudska prava, zaštita prirodnih resursa. Vlast je decentralizovana, zasnovana na demokratiji, toleranciji i miru.
A da su MNOGOBROJNA duštva, da bi preživela, RATOBORNA, težište su stavljala na reprodukciju i ratove, dok su kvalitet i konkurentnost potisnuti, potčinjavanje pojedinaca dobrobiti društva, etnocentrizam, ekspanzionizam i imperijalizam, snažna centralistička vlast, uniformnost, cenzura, stroge kazne, netolerancija i suđenja ko narušava uniformnost.
Zoran Stokić
11.03.2024.
*
Naša stvarnost:
*
Lela iz Čačka umrla posle operacije TUMORA NA MOZGU KOJI NIJE NI IMALA! Očajna porodica rešena da pravdu istera, idu i do Strazbura
Lela Tomašević (40), profesorka i slikarka iz Čačka, preminula je u avgustu prošle godine posle operacije na mozgu. U Kliničkom centru Kragujevac operisana je zbog tumora, kojeg ispostaviće se kasnije, ni uopšte ni bilo, tvrdi njena porodica. Oni najavljuju da će podneti tužbu zbog nesaveznog lečenja, i da će ako treba za pravdu ići čak i do Strazbura, dok je tužba protiv UKC u Kragujevcu zbog pogrešnog lečenja već pokrenuta.
"Blic" Nataša Jovanović 11.03.202412:17
Porodica Lele TomaševićFOTO: RINA / RINA
- Oni su je operisali od tumora mozga i utvrđeno je na patološkim analizama da uopšte nije imala tumor mozga. To stoji u dokumentaciji, uopšte nije trebalo da se radi operacija - kaže uplakani Radiša Tomašević, otac umetnice.
Blic preporučuje
RODITELJI PREMINULE ČAČANKE TRAŽE ISTINU Leli su operisali nepostojeći tumor, nakon operacije VEGETIRALA KAO BILJKA: "Molila sam ih da je prebace u Beograd!"
PACIJENT U PROKUPLJU DOBIO MILIONSKU ODŠTETU ZBOG GREŠKE LEKARA Došao zbog potkožne izrasline, otpušten BEZ ŠAKE
POGREŠNA DIJAGNOZA JOJ OSAKATILA ZDRAVLJE Konzilijum lekara greškom poslao Mirjanu Lilić na hemoterapije, a NIJE IMALA METASTAZE: Zbog svega danas ima trajne posledice
Uplakani otac ne može da veruje da je ostao bez ćerke
FOTO: TV NOVA / SCREENSHOT
Uplakani otac ne može da veruje da je ostao bez ćerke
Sve je počelo u junu kada je Leli pozlilo
Sve je počelo kada je Leli odjednom bilo loše početkom juna 2023. godine, bila je konfuzna i nije mogla da stane na noge. Odmah je primljena u čačansku bolnicu, najpre na interno, pa potom i na odeljenje neurologije, budući da je skener ukazivao na infarkt mozga. Njena sestra Tina tvrdi da je u startu odrađena loša trijaža.
- Kod infarkta mozga vrlo je dragocen svaki minut, a kod nje su čekali 24 časa da urade hitni skener glave. Samim tim su izgubili dragoceno vreme, odnosno prvih osam sati od pojave simptoma, za otklanjanje uzroka infarkta, u njenom slučaju tromba tzv. trombolizom. S obzirom na to da je kasnila bitna dijagnostika, kasnila je i osnovna terapija lečenja, odnosno razređivanje krvi - priča Lelina sestra Tina.
U kući sve podseća na Lelu
FOTO: TV NOVA / SCREENSHOT
U kući sve podseća na Lelu
Kako je rekla, život njene sestre je u tom trenutku bio ugrožen.
"Njeno stanje je bilo životno ugroženo, kolege to nisu prepoznale"
- Kolege su mnogo bile koncentrisane na uzgredne simptome, na primer na povišenu glukozu u krvi, koji su ih usporili da otkriju i leče osnovni uzrok Lelinog hospitalizovanja. Njeno stanje je bilo akutno, životno ugroženo i kolege u Čačku to, nažalost, nisu prepoznale. Čekali su da prođe nekoliko dana, da bi je prebacili u tercijarnu ustanovu, u UKC u Kragujevcu. Tamo je odmah urađen magnet glave, koji je, prema zaključku lekara, ukazivao na tumor na mozgu i to najgoru moguću formu: glioblastom. Tako su na samom početku njenog lečenja u Kragujevcu vodili Lelu pod pogrešnom dijagnozom i time je pogrešno lečili. Zapravo nisu je ni lečili od onoga što je imala, a to je bio infarkt mozga, već su navukli bespotrebne komplikacije koje su je ubile - priča ona za "Novosti".
S obzirom na to da su, prema njenim rečima, radiolozi bili nesigurni u dijagnozu, predložena je dodatna dijagnostika koja bi ukazala ili uklonila sumnju na tumor mozga. Reč je o spektroskopiji, koja se odrađuje isključivo u Kliničkom centru Srbije u Beogradu.
- Spektroskopija je bila neophodna diferencijalna dijagnostika koja bi poštedela Lelu pogrešnog lečenja i time nastalih dodatnih komplikacija. Dijagnostika, nažalost, nije odrađena zato što kolege nisu bile u mogućnosti da umire pacijenta u onom stepenu koji dijagnostika zahteva. Prostim jezikom rečeno, nisu umeli da sediraju pacijenta već su očekivali da jako bolestan pacijent sebe umiri - ispričala je Tina.
Kako je otac rekao danas za TV Novu, kada je u Beogradu trebalo da se snimi, lekarka nije mogla da to da uradi, jer ona nije bila pripremljena za snimanje.
- Ona se na momente gubila i bila je nekako nemirna, a dok traje snimanje pacijent treba da bude mirna, nekih 20 ili 40 minuta, da bi se obavilo to snimanje. Pokušavala je nekako puta i nije uspela - priča otac.
Radiše Tomašević
FOTO: TV NOVA / SCREENSHOT
Radiše Tomašević
Porodica je, kažu, želela da im Lele leči u Beogradu jer su smatrali da Čačak i Kragujevac nemaju adekvatnu opremu. Na tome je insistirala i Tina, Lelina sestra koja je inače bila najbolji student medicinskog fakulteta u Beogradu, a koja danas radi u Nemačkoj.
- Papir u Kragujevcu... ne dosta je u dokumentaciji. Zapisnik sa konzilijuma, ko je odlučio da se ona operiše - taj dokument ne postoji u Kragujevcu u bolnici. A konzilijum je trebao da odluči, hoće li biti operisana ili neće. Ko je odlučio i na osnovu čega da se operiše dete, a da nije trebalo? - pitanje je koje otac postavlja od letos od kada mu je ćerka umrla.
Tina kaže da je kao lekar, rekla kolegi Lelinom doktoru da sumnja u njihovu dijagnozu.
- Molila sami ih da to provere, da odrade dodatnu dijagnostiku ili je prebace u Beograd, a on mi je na to odgovorio da odvedem sestru u Berlin i da je tamo lečim, dodavši da će je odmah skinuti sa liste svojih pacijenata. Bila sam zgrožena takvim odgovorom, takvom nekolegijalnošću - rekla je Tina.
U bolnici dobila dekubitis i bakteriju
Radiša Tomašević tvrdi da je prilikom posete zaticao ćerku u nehigijenskim uslovima, gladnu i žednu. U bolnici je dobila i dekubitis, a potom i bakteriju klostridiju.
Lela Tomašević
FOTO: RINA / RINA
Lela Tomašević
- Ja sam tražio onda da platim medicinsku sestru, da je dovedem, da odgovara bolnici, profesionalnu medicinsku sestru koja bi mi gledala dete. Jer sam video da ona uopšte nikakvu brigu i negu nema tu. Dete mi je na kraju preminulo u Kragujevcu... - priča otac koji ne može da suzdrži suze ni posle više od šest meseci od tragičnog gubitka.
Iz KC Kragujevac medijima je rečeno je da unutrašnja kontrola nije utvrdila greške u lečenju, međutim Ministarstvo zdravlje je izdalo rešenje o vanrednoj spoljnoj proveri kvaliteta stručnog lečenja odeljenja za neurohirurgiju i saopštilo da će o tome obavestiti javnost, navodi se se u prilogu TV Nova.
НЕДЕЉА, 10. МАРТ 2024.
Pionir eksperimentalnog teatra iz Azije u Novom Sadu – savremeni pristup kineske tradicije
KULTURA Autor: Sanja Kosović 10. mar 202415:17 Izvor: N1 Beograd
U okviru međunarodnog festivala „THREE Festival“, pionir eksperimentalnog teatra u Aziji, a ujedno i jedan od najznačajnijih azijskih pozorišta - Zuni teatar, gostuje u Novom Sadu. U sredu i četvrtak izveli su multimedijalnu predstavu režisera Denija Janga u Srpskom narodnom pozorištu, a tokom vikenda organizuju radionice za studente u Novom Sadu.
Osam i po hiljada kilometara – toliku razdaljinu je hongkongški kreativni sastav “Zuni teatar” prešao kako bi se upoznao sa novosadskom publikom, pa i njihovim umetnicima.
Zašto baš Srbija?
„Razlog zašto sam prihvatio da dođem jeste jer želim da saznam više o srpskoj kulturi. U Aziji gledamo srpsku kulturu, kako je povezana sa Prvim svetskim ratom, mi se suosećamo sa time kako strani uticaj dominira srpskom kulturom“, kaže pozorišni reditelj Deni Jung.
“Zuni” je keativni sastav koji, na čelu sa rediteljem Denijem Jangom – ima za cilj da probudi emocije, ali i kritičnu misao kod publike.
Jangovo delo “Prekinuti san” je multimedijalna interpretacija dela iz dinastije Ming.
U tom periodu, delo je bilo zabranjeno – jer, priča nam Jang, šalje poruku ženama da izađu iz rodnih okova i tradicionalnih očekivanja.
„Metaforički, ne pričamo samo o ženama, već o svima koji želimo da izađemo iz svoje niše. Da li možemo da budemo dovoljno oštri da izađemo iz naših sredina, institucija – ustaljenog načina razmišljanja? Ljudi bi rekli da je tu koren kreativnosti, ali tu je i koren kritičke misli, a to nam je potrebno u školama i u društvu, da kritički gledamo gde se nalazimo“, kaže Deni.
Kroz “Prekinuti san”, Jang je želeo da prikaže srpskoj publici i značaj multikulturalizma, kojim se, inače, često bavi kroz svoj rad.
„Kada prikazujemo druge kulture, naš senzibilitet se proširuje. Kada ljudi čuju Betovena u azijskoj predstavi, ljudi se pitaju – zašto, zašto Betoven u azijskoj predstavi“, navodi Deni.
Prekinuti san izvodio se do sada širom sveta – a po rečima glumca Jin Man Čuka, u zavisnosti od kulturološke pozadine zemlje u kojoj nastupaju – tumačenja predstave se razlikuju.
„Kada gledaju naš performans, doživljavaju različlite reakcije. Žele da saznaju više, da pitaju više o tome šta mi pokušavamo da kažemo. Trudimo se da ih ne “hranimo porukom”, već da se oni priključe nama u performansu, tumačenjem poruke koju šaljemo“, kaže Jin.
Pored igranja “Prekinutog sna”, “Zuni teatar” u Novom Sadu organizuje i radionice za mlade novosadske umetnike.
„Radionica se zove 6+1, nju je osmislio Deni Jung, i ona je rezultat njegovog 50-godišnjeg rada u pozorištu, bavi se proučavanjem glasa, pokreta, prostora, kritike i primenom svega toga na sceni. Naši studenti će imati priliku da se upoznaju sa kineskom tradicijom i savremenim pristupom kineske tradicije“, navodi organizator Three festivala Dragan Grinsmit.
Zuni teatar gostuje u Novom Sadu od 1. do 10. marta, a poslednjih dana gostovanja u Novom Sadu biće održane radionice za mlade umetnike.
***
Komentar
***
Interakcija gena i kulture. Nije moguće voditi politiku koja krši biološko/sociološke zakone, zašto? Zato što to vodi samouništenju. Primarni problem sa ovom vlasti 1945/1990-2024., je što KRŠI biološko/sociološke zakone preživlajvanja našeg "malobrojnog" društva. Iz biologije,sociologijei antropologije na planeti Zemlji znamo da malobrojna i mnogobrojna društva PREŽIVLJAVAJU na RAZLIČITE načine. MALOBROJNO društava, da bi preživelo, su MIROLJUBIVA, sve je podređeno dobrobiti pojedinaca. Vrednosti su individualizam, personalizam, tolerancija, ljudska prava, zaštita prirodnih resursa. Vlast je decentralizovana, zasnovana na demokratiji, toleranciji i miru. A da su MNOGOBROJNA duštva, da bi preživela, RATOBORNA, težište su stavljala na reprodukciju i ratove, dok su kvalitet i konkurentnost potisnuti, potčinjavanje pojedinaca dobrobiti društva, etnocentrizam, ekspanzionizam i imperijalizam, snažna centralistička vlast, uniformnost, cenzura, stroge kazne, netolerancija i suđenja ko narušava uniformnost.
Zoran Stokić
10.03.2024.
СУБОТА, 9. МАРТ 2024.
Preminuo prvak Opere Srpskog narodnog pozorišta u penziji Branislav Jatić
KULTURA Autor: Beta 09. mar 202410:53 Screenshot/Youtube
Branislav Jatić, prvak Opere Srpskog narodnog pozorišta u penziji, preminuo je u 68. godini u Novom Sadu.
Kako prenosi novodsadski Dnevnik, Jatić je decenijama na sceni svoje matične kuće u najvažnijim ulogama basovskog repertoara bio jedan od važnih oslonaca u predstavama, uvek dobro primljen kod publike, osobitog glasa i pojave, ali i izuzetnog glumačkog talenta, koji su kritičari uvek isticali kao veliku vrednost u njegovim tumačenjima operskih uloga.
„Jatić je u Srpskom narodnom pozorištu 20 godina držao operski repertoar. Pevao je glavne uloge i držao repertoar, i sada tek vidimo, kada u Srbiji, od srednje škole do kraja doktorskih studija, nema nijednog takvog basa, koliko nam je zapravo Branislav Jatić vredeo“, istakao je za Dnevnik direktor Opere SNP-a Željko Andrić.
Jatić je bio angažovan i u penziji, imao nekoliko proba sa solistima, između ostalog i kao instruktor za ruski jezik za operu „Demon“ Antona Rubinštajna
Jatić je 1977. postao solista Opere SNP-a, a prvak 1989. godine.
Na toj sceni ostvario je preko 50 uloga u operama italijanskih, nemačkih, ruskih, francuskih i domaćih kompozitora, i još oko 20 u drugim operskim kućama.
Sa ansamblom Opere SNP-a je gostovao širom bivše Jugoslavije, kao i u inostranstvu (Rumunija, Mađarska, Italija, Rusija). U ovoj kući je u dva navrata obavljao funkciju direktora Opere SNP-a.
Internacionalnu karijeru je započeo 1986. ulogom Sparafučila u Verdijevom „Rigoletu“, na Letnjem festivalu u Segedinu.
S ansamblima inostranih operskih kuća gostovao je u Holandiji i Belgiji , na Kipru, Nemačkoj i Švajcarskoj.
Šest puta je nagrađen Godišnjom nagradom SNP-a, kao i najvišim priznanjem Srpskog narodnog pozorišta – Zlatnom medaljom „Jovan Đorđević“ (1998).
Dobitnik je i Oktobarske nagrade Novog Sada (1997).
***
Komentar
***
Branislav Jatic 20 F Durante VERGIN TUTTO AMOR
*
https://www.youtube.com/watch?v=sbzveVigBlU
Francesco Durante: Litania della Beata Maria Vergine
Retko se rađa takav glas, koji je Branislav izbrusio na Konzervatorijumu "Čajkovski". Pored brojnih rola koje je sa lakoćom pevao možda je najbolji način da ga se setimo njegova "Mama Agata" iz Donicetijeve komične opere - o životu ansabla i pevača dok stvaraju jedu operu – tu je Jeftić svoj na svome. To je iz vremena kada smo (još uvek) "bili deo civilizacije" i kada su institucije vodili stručnji ljudi, a o tome svedoči premjera (prvi put u SR) u SNP-NS 28.12.1991., ponovo aktuelne u svetu Donicetijeve "Le Convenienze ed le inconvenienze Teatrali" (Pozorišne zgode i nezgode). Kultna opera Donicetija 1827., Napulj, decenijama je bila izuzetno popularna u Evropi ali i zaboravljena. Doživela je renesansu 1963 u Milanu, Minhenu (kao: Viva la Mama) 1969, Veneciji, Beču, NS... Benedeto Marčelo je se već 1720., u satiri "Il Teatro alla moda" osvrnuo na operski život pri stvaranju produkcije; slično Gasman 1768., u "Opera serija" te Paizelo i Čimaroza, na tom tragu se kretao Doniceti u svom govoru o običajima i pravilima u operskoj produkciji, o primadonama, njihvom mamama i muževima (SIC! koje učestvuju u pravljenju opere), o broju arija koje će pevati, o tome da pevač može donositi arije iz drugih opera i ubacivati i u tekuću, o tome ko će gde biti na plakatu najave opere i tsl. Doniceti karikira stil Rosinijeve ere koloraturne pompe, dramatične muzike, vojnih marševa. Lik mame Agate, koju peva bas toliko je markantno urađen da se ova komična opera sada pojavljuje i pod nazivom "Viva la Mama". Doniceti je pisao ovu operu za tadašnje zvezde Maria Malibran i Giuditta Pasta. Najpoznatija obnovljena verzija je sa Monserat Kabale (primadona: Corilla - sopran) i Huana Ponsa (Mama Agata - bas).
Zoran Stokić
9.03.2024.
ПЕТАК, 8. МАРТ 2024.
Oda radosti - An die Freude
Kako je nastala?
Koraci kojim se stvaraju umetnička dela (kao i naučne teorije) - ne mogu se formalizovati. Ne postoji "logika otkića" - taj stvaralački korak je slobodna igra ljudskog duha, pronalazak iznad racionalnih logika; on je središnji čin imaginacije. Tek kada je neko delo nastalo možemo ga anlizirati, podediti sa drugima, možemo se baviti dekodiranjem i tsl. Iako ne postoji "logika otrića" ono što je sigurno u čini stvaranja to je ne postoji stvaranje ni-iščega, svako stvaranje započinje od već nekih gotovih "cigli" "ideja" predhodnika, savremenika.
"Draft" (preliminarna skica) – "An die Freude" Beetovena (1824.) je - Franz Schubert – "An die Freude" 1815., za klavir i glas (pesma se izvodila po kafanama u Beču). Taj je "draft" obojen slojevima François-Joseph Gossec – "Hymne sur la translation du corps de Voltaire au Panthéon" 1791. Kao i, na primer, Bende - Georg Benda: " Romeo und Julie", III čin: Final. Auf! Auf unter Reuezahren (Tutti), "... Zvietracht abzuschvoren" (!) Bendino finale, čuće se kao taktovi Betovenove ode radosti. Tu postoji i mali uticaj Carl Friedrich Zelter, Johann Friedrich Reichardt.
Kada su je Savet Evrope je 1972., a potom i Evropska unija, usvojili kao „himnu Evrope“, nisu imali svest o tome da ona nije samo Betovenova tj. namačka, već i francuska, češka i &.
*
U leto 1785., - An die Freude - napisao je Fridrih Šiler odmah su je mnogi kompozitori uglazbili (pre Betovena):
• Christian Gottfried Körner (1786)
• Carl Friedrich Zelter (1792)
• Johann Friedrich Reichardt (1796)
• Ludwig-Wilhelm Tepper de Ferguson (1796)
• Johann Friedrich Hugo von Dalberg (1799)
• Johann Rudolf Zumsteeg (1803)
• Franz Schubert's song (1815)
https://www.youtube.com/watch?v=duzCYqCIffQ
Franz Schubert - An die Freude (Maria Venuti, Josef Protschka, Helmut Deutsch)
https://www.youtube.com/watch?v=xmpqyrqENxk&list=RDMMxmpqyrqENxk&start_radio=1
François-Joseph Gossec - Hymne sur la translation du corps de Voltaire au Panthéon (Invocation)
https://www.youtube.com/watch?v=7sY73ThjDdo
Jiří Antonín Benda Romeo and Julie, Singspiel in 3 Acts, La Stagione
I "Oda radosti" kako ju je doživeo sam Šiler mogla bi da bude poklon ženama za 8 mart! Šiler je "Odu Radosti" (An die Freude) napisao 1785., u Lajpcigu; kasnije je napravio reviziju – iako je oda odmah bila popularna, on ju je smatrao "odvojenom od stvarnosti", smatrao je da ona možda ima "vremnost za nas dvoje (za jedan ljubavni par) - ali ne za svet, niti za umetnost poezije". Stvarnost i budućnost ga je demantovala. Kompozitori su se odmah latili posla da uglazbe ovu odu – Ch.G. Körner (1786), C.F. Zelter (1792); L. de Ferguson (1796); J.R. Zumsteeg (1803); F. Šubert (1815), svakako najpoznatija je Betoven (1824) – nju su Savet Evrope 1972., a potom i EU, usvojili kao "himnu Evrope". Kada su to uradili nisu imali svest o tome da ona nije samo Betovenova tj. namačka, već i francuska, češka i &. Jer "Draft" (preliminarna skica) – "An die Freude" Beetovena je - Schubert – "An die Freude" 1815., za klavir i glas (pesma se izvodila po kafanama u Beču). Taj je "draft" obojen slojevima François-Joseph Gossec – "Hymne sur la translation du corps de Voltaire au Panthéon" 1791., kao i Georg Benda: " Romeo und Julie", III čin: Final. Auf! Auf unter Reuezahren (Tutti), "... Zvietracht abzuschvoren" (!) Bendino finale, čuće se takođe kao taktovi Betovenove ode radosti. Tu postoji i mali uticaj Zeltera i Reichardta.
ZoranStokić
8.03.2024.
Нема коментара:
Постави коментар