Goran Marković: Ova vlast toliko zatvara krug oko mene, čvrsto su rešili da mi više ne daju da radim
VESTI Autor: N1 Beograd 04. apr 202422:03 81 komentara Izvor: N1 Beograd
Izgleda da su šale u represivnim sistemima jako opasne, zbog toga može da se izgubi glava, kaže za N1 filmski i pozorišni reditelj i pisac Goran Marković, komentarišući slučaj profesora Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Dinka Gruhonjića.
Filozofski fakultet je blokiran, a reditelj Goran Marković kaže da nije siguran da su unutra studenti, jedini kojima je tamo mesto. Marković je otišao u Novi Sad, i svedočio onome što se na fakultetu dešavalo.
„Došli smo iz Beograda Duško Petričić i ja, iz unutrašnjosti su dopirali neki vrlo čudni glasovi i sirene, nešto neartikulisano. Nisam siguran da bi studenti ispuštali tako neartikulisane zvuke. Meni se čini da su ometali profesore koji su unutra govorili, i da su oni instruirani šta da rade. Nisam stekao utisak da su došli studenti da se bune protiv nekog profesora. Ne, ti ljudi su verovatno plaćeni“, navodi reditelj i postavlja pitanje zašto bi neko napao Filozofski fakultet.
„Profesor Dinko Gruhonjić je napravio vic, dosetku u vezi sa svojim imenom. Represivni aparat koji koristi ova država je to iskoristio i prepakovao to u nešto deseto. Izgleda da su šale u represivnim sistemima jako opasne. Zbog toga može da se izgubi glava“, ocenjuje Marković u emisiji 360 stepeni.
I sam je na svojoj koži osetio kako to izgleda kada se šala izvrne.
„Našalio sam se da spomenik Stefanu Nemanji treba premestiti u Marinkovu baru. Moja baba je govorila o Marinkovoj bari kada je želela da kaže da je to negde daleko. Neko je to iskonstruisao i rekao: „U Marinkovoj bari žive Romi“, a onda su se javila romska udruženja da kažu da će glasati za Aleksandra Vučića jer ih je on branio“, priča gost 360 stepeni.
Desnica i levica
Govoreći o političkoj sceni u Srbiji, Marković ističe da u našoj zemlji više nema levice.
„Poslove levice preuzela je jedna desničarska organizacija, kao što je SPS, koja je skup milionera koji su iskoristili vlast da se obogate. I sebe održavaju na vlasti u bilo kojoj kombinaciji. Jedino što ne rade je da se brinu o socijalnim slučajevima, radnicima. Nema ni primese toga u njihovim aktivnostima. Oni su desnica, ne levica“, navodi reditelj.
To što je sve manje levice, i te kako utiče na umetnost, mišljenja je Marković.
„Umetnost je po definiciji levičarska aktivnost. Umetnici ne mogu da zastupaju desničarske ideje jer se bore za ljudsku dušu. Svako umetničko delo je levo“, kaže on.
Dodaje da je režim Slobodana Miloševića iz zemlje oterao mnogo pametnih ljudi.
„Imam prijatelje i bivše studente koji su inostranstvu, oni samo mogu da čitaju o tome šta se ovde dešava“, kaže Marković.
„Završio sam karijeru“
Siguran je, kaže, da je u Srbiji završio karijeru.
„Ova vlast toliko zatvara krug oko mene… Ne samo film koji sam dobio pa su mi oduzeli… Jelena Trivan i ostali iz tog Upravnog odbora na čelu sa njom. Ukinuli su, bez obrazloženja, odluku Filmskog centra da mi se daju sredstva da snimam film. Zaključio sam da su oni čvrsto rešili da mi više ne daju da radim. Na kraju sam se pomirio sa tim, šta da radim. To je projekat koji se zvao Doktor D, i oni su u toj ličnosti prepoznali Karadžića. Ali, mislim da je njima zasmetala najviše moja pojava. Preko mene su udarili putaču i ja ovde film nikada neću dobiti“, navodi reditelj.
360 stepeni/N1/Marina Pupavac
Bilo je, dodaje, još stvari koje je želeo da snimi.
„Počeo sam da se bavim pisanjem upravo jer neke projekte nisam mogao da realizujem. Pokušao sam 20 godina da snimim film o Golom otoku i niko nije hteo to da finansira. Onda sam napisao knjigu Beogradski trio koji je bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu. I od ovog projekta Doktor D, koji mi je oduzet, napravio sam knjigu. Pisanje i režiranje, posebno u mom slučaju, nije toliko različito“, ocenjuje Marković.
Snimanje filma Majstori, majstori
Priču o filmu Majstori, majstori iz 1980. godine, napisao je za deset dana.
„Snimali smo samo 18 dana, odnosno noći, i mnogi glumci bili su jako požrtvovani. Sećam se Zorana Radmilovića, koji je dve noći presedeo i nije snimio nijedan kadar, nije stizao na red. A on je rekao: „Šta ti je čoveče, uživaj“. To je bila igra za svoju dušu, bez ideje da će to ikad biti neki naročiti film. Zanimljivo je da je to bio moj jedini zabranjivani film“, priča Goran Marković.
Variola vera – paklene okolnosti
Najteže je, kaže, bilo snimiti film Variola vera.
„Prvo su okolnosti bile teške, morali smo da imamo bolnici, spremao sam taj film u jednoj napuštenoj bolnici, sve iskadrirao i rekli su mi onda da ne možemo tu da snimamo. Napustio me je scenograf pred snimanje. Glavnog negativca je trebalo da igra Branko Pleša, potpisao je ugovor, zove me i kaže da neće da glumi. Sreća te sam imao oca koji je bio glumac, pozvao sam ga i rekao tata, sutra imaš snimanje, i on je tu napravio odličnu ulogu. Ali, sve okolnosti snimanja tog filma bile su paklene. Radili smo 16, 17 sati dnevno u prljavoj, zapuštenoj bolnici, gde smo mislili da ćemo mi da dobijemo variolu veru“, priseća se reditelj.
„Sve je u ženskim rukama“
Goran Marković kaže da je ovo trenutak u kojem se naše društvo nalazi na dnu.
„Ljudi su izgubili osećanja za druge ljude. Doživeo sam toliko šokantnih scena, posebno od žena koje su postale agresivne i skoro uzele neki muški oblik… Sve se promenilo. Muškarci su postali pihtijasti i seka-perse, nema nikoga ko bi preuzeo odgovornost u svoje ruke. Sve je u ženskim rukama, tako ja to vidim. Verujem da taj feminizam na neki način može da nas oslobodi“, smatra reditelj.
Dodaje da nema više vremena u kojem su žene slabiji pol.
„Đavola su slabiji pol“, uz osmeh kaže sagovornik N1.
***
Komentar
***
/////možda nekim "čudom" ovaj komentar dođe do gospodina Gorana Markovića. Moji komentari više se ne pojavljuju N1; nije moguće poslati komentar sa moje e-adrese - Brnabićkina "digitalna štazi Srbija"!/////
*
Gospodin Goran Marković, nažalost, nije na vreme prepoznao činjenicu zvanu despotski sistem. To o čemu govodi "... zatvara krug oko mene, čvrsto su rešili da mi više ne daju da radim" se odavno dogodilo nama, stručnjaci brojnih struka, nevidljivim za medije već na samom početku 1990,1991.; bila je to repriza "zatvaranja kruga....ne daju da radim" iz 1945, 1946 kada su tako prošli Milan Kašanin,..., Ksenija Anastasijević, Žanka Stokić, Isidora Sekulić.
*
„Kada su nacisti došli po komuniste, ja sam ćutao – ipak nisam bio komunista.
Kada su ugasili socijaldemokrate, ćutao sam – ipak nisam bio socijaldemokrata.
Kad su došli po sindikalce, ja sam ćutao – ipak nisam bio sindikalac.
Kada su došli po mene, više nije bilo ko da govori".
Martin Niemöller (1892–1984)
*
Citat se pojavljuje u brojnim varijacijama; za naše prilike veoma je aktuelna:
„Mi se borimo – kao usamljeni borci. Poštari, gradski radnici, đubretari, železničari svako za sebe. Da parafraziram Martina Nimelera: Kada su zatvarali gradske radnike, ja sam ćutao jer nisam bio gradski radnik,..., Kada su zatvarali železničare, više nije bilo nikoga ko bi mogao da protestuje.”
*
Bivši cimer iz ćelije u logoru Dahau, Leo Štajn, pušten je iz Zaksenhauzena da bi otišao u SAD, napisao je članak o Nimeleru za The National Jevish Monthli 1941. Štajn izveštava da je pitao Nimelera zašto je i kada podržao Nacističku partiju, na šta je Nimeler odgovorio:
I ja se pitam o tome. Pitam se o tome koliko se kajem. Ipak, istina je da me je Hitler izdao. Imao sam audijenciju kod njega, kao predstavnika protestantske crkve, malo pre nego što je postao kancelar, 1932. Hitler mi je obećao "časnom rečju" da ću štititi Crkvu i da neće izdavati nikakve anticrkvene zakone. Takođe je pristao da ne dozvoli pogrome nad Jevrejima, uveravajući me na sledeći način: „Biće ograničenja protiv Jevreja, ali u Nemačkoj neće biti geta, nema pogroma“.
Zaista sam verovao, s obzirom na rasprostranjen antisemitizam u Nemačkoj u to vreme – da Jevreji treba da izbegavaju da pretenduju na vladine pozicije ili mesta u Rajhstagu. Bilo je mnogo Jevreja, posebno među cionistima, koji su zauzeli sličan stav. Hitlerovo uveravanje me je tada zadovoljilo. S druge strane, mrzeo sam rastući ateistički pokret, koji su negovali i promovisali socijaldemokrate i komunisti. Njihovo neprijateljstvo prema Crkvi nateralo me je da na neko vreme polažem nadu u Hitlera.
Ja sada plaćam za tu grešku; i ne samo ja, već hiljade drugih ljudi poput mene.
*
Martin Nimeler (1892-1984) je bio nemački teolog, luteranski pastor, osnivač i vođa Ispovedajuće crkve i jedan od najistaknutijih protestantskih protivnika nacizma.
Martin Nimeler je bio sin luteranskog pastora Hajnriha Nimelera i njegove supruge Paule, rođene Miler. U godinama 1910–1919 služio je u Carskoj mornarici, tokom Prvog svetskog rata bio je kapetan podmornice. Posle rata, kratko vreme je bio član Frajkorpa. Godine 1919. oženio se Elzom (rođenom Bremer) i počeo da studira teologiju u Minsteru (1919–1923). Godine 1931. postao je pastor evangelističke crkve Sv. Ane u Dalemu.
Kao umereni nacionalista, prvo je podržao Hitlera i pozdravio njegov dolazak na vlast. Odbacio je Vajmarsku republiku, govoreći o njoj kao o godinama tame. U svojoj autobiografiji Vom U-Boot zur Kanzel iz 1933., koja je dobila zvaničnu podršku nacista i postala bestseler u Nemačkoj, on je izrazio ovu ideju i nadu da će Hitler doneti preporod i nacionalni ponos Nemačkoj. Međutim, vremenom je počeo drugačije da doživljava Hitlera i nacizam i počeo da se suprotstavlja idejama koje je širio.
Pošto je nacizam postepeno kontrolisao vladajuće strukture protestantskih crkava, u jesen 1934., osnovao je Ispovedajuću crkvu, koja je postepeno okupljala većinu antinacistički nastrojenih protestanata koji su odbacivali antihrišćanske i rasističke doktrine nacizma. Predstavnici ove crkve postepeno su pojačavali otpor, što je dovelo do toga da je 30. juna 1937., Nimeler uhapšen kao najistaknutiji od njih. Postepeno je zatvaran u nekoliko zatvora i koncentracionih logora, ali je doživeo kraj rata.
Bio je dugogodišnji član Vaseljenskog saveta crkava (1948–1975), pa čak i njegov predsednik 1961–1968.
Zoran Stokić
5.04.2024.
ЧЕТВРТАК, 4. АПРИЛ 2024.
Beogradska filharmonija u visokom startu – Brams maraton sa Felcom
Podvig filharmonijske sezone - Bramsov maraton uz sve četiri simfonije čuvenog kompozitora, orkestar izvodi zajedno sa šefom-dirigentom Gabrijelom Felcom, u petak 5. aprila u Kolarcu.
Izvor: B92
Beogradska filharmonija u visokom startu – Brams maraton sa Felcom
Beogradska filharmonija/ M.Đoković
Već od 18 časova, Beogradska filharmonija će biti u visokom startu pred početak Prve, a finiš se očekuje oko 22 časa uz poslednje taktove Četvrte simfonije.
Gabrijela Felca, filharmoničare ali i publiku, očekuje veliki izazov uz 160 minuta Bramsove muzike. Od popodnevnih do večernjih časova, orkestar će svakog sata svirati po jednu simfoniju (18č: Simfonija br. 1, 19č: Simfonija br. 2, 20č: Simfonija br.3, 21č: Simfonija br.4). Bramsov maraton predstavlja jedinstvenu priliku da se doživi kompozitorov simfonijski put od 1833. do 1885. godine.
“Istorija Bramsovih simfonija bila je veoma komplikovana jer je poput mnogih kompozitora tog vremena, bio opterećen veličinom i dometima Betovenovog stvaralaštva. Zato mu je trebalo celih 14 godina da napiše Prvu simfoniju posle koje se oslobodio i uzleteo putevima sopstvenog stila. Nakon uspeha sa čuvenim ‘Betoven maratonom’ 2020. godine i Klavirskim koncertima Rahmanjinova koje smo u prvom delu sezone izveli za jedno veče, pred nama je ponovo veliki izazov ali sada to činimo sa većom lakoćom. Beogradska filharmonija je orkestar svetskih standarda kome je dovoljno da za jednu probu spremi celokupnu simfoniju, a to je zavidan sportski ritam. Veoma se radujem što ćemo se zajedno sa publikom udružiti u jedinstvenoj ekskurziji kroz Bramsov život”, rekao je šef-dirigent Gabrijel Felc.
Beogradska filharmonija/ M.Đoković
Brams maraton je monumentalni projekat koji je predstavljen kao jedan od kapitalnih u jubilarnoj filharmonijskoj sezoni. Ulaznice su rasprodate ali su, zbog velikog interesovanja, karte za stajanje već u prodaji na blagajni Beogradske filharmonije.
***
Komentar
***
Ljubitelji muzike nisu upoznati da je Bokerini napisao brojne simfonije. Bio je virtuoz, svih žanrova, slavljene u Evropi; dvorovi su se "otimali" oko Bokerinija! U vremenima kada je teško bilo štampati note, čak i za Hajdna ,., Mocarta, Bokerinijeve note su uveliko štampane, preštampavane, prodavane u Parizu,...,Amsterdamu, vršile su uticaj na druge. Muzika, za Bockerinija, deluje kao igra, njegov stil je istovremeno budan, majstorski i elegantan, a za Hajdna, muzika je kao rad, kao mehanička konstrukcija koja se odvija po strogim pravilma, moć da se napor učini prijatnim, kao što je to bilo i za druge nemačke kompoziore. Lujđi nema dileme da ponovi isti element nekoliko puta, samo zbog lepote zvukova. Bokerini komponuje "zvučne boje" – mogli bi da ga nazovemo prvim impresionistom, kada slušate ta remek-delo - jedan svira punu žicu, drugi picikato, i sve postaje boja i blaženstvo. Symphony: A Major, Op. 21, No. 6, G. 498; u C-duru, opus 37 br. 1 G.515; u de-molu, opus 37 br. 3 G.517... Čak i kod profesionalnih muzičara Bokerinijevo ime pre evocira kamernu muziku, a njegov simfonijski rad, iako obilan, i dalje je malo sviran. Kada se kaže da Bokerinijeva muzika ima odlike dvorskog i galantnog stila to je polu istina, jer on je zapravo koristio sve stilove. Cilj je "proizvedeni prijatan zvuk", ako treba, stvoriće novi muzički element, novi tehnički element sviranja.
Symphony De-duru, opus 12 br. 1 G.503
https://www.youtube.com/watch?v=XuIx7U9YsD0
Symphony in D Major, Op. 12, No. 1, G. 503: I. Grave - Allegro assai
https://www.youtube.com/watch?v=yLUT36zRWvI
Symphony in D Major, Op. 12, No. 1, G. 503: II. Andantino
https://www.youtube.com/watch?v=5KzvpGvogIQ
Symphony in D Major, Op. 12, No. 1, G. 503: III. Minue amoroso
*
Symphony De-molu, opus 37 br. 3 G.517
https://www.youtube.com/watch?v=UTd0sIc4IUs
*
Symphony in A Major, opus. 21, No. 6, G.498
https://www.youtube.com/watch?v=fxU-yGuE7Lk
Symphony in A Major, Op. 21, No. 6, G. 498: I. Allegro assai
https://www.youtube.com/watch?v=Q8SUIn8kLHk
Symphony in A Major, Op. 21, No. 6, G. 498: II. Andantino grazioso
https://www.youtube.com/watch?v=qoi0unRbKnk
Symphony in A Major, Op. 21, No. 6, G. 498: III. Tempo di Minuetto
*
Simfonije u C-duru, opus 37 br. 1 G.515
https://www.youtube.com/watch?v=-O4yT6kzxtc
Zoran Stokić
4.04.2024.
KLJUČNE TAČKE UBISTVA DANKE ILIĆ
Ubice je udarile kolima na 30 metara od kuće, pa se odvezli do deponije: Rešili se tela za manje od 2 minuta!
Danka Ilić ubijena je na 30 - 40 metara od dvorišta kuće gde ju je majka poslednji put videla. Ubice su je udarile kolima (nije bila mrtva pa su je udavili), a potom se odvezli na deponiju na Starobanjskom putu, gde su se rešili tela. "Blic" vam donosi ključne tačke ubistva Danke Ilić.
***
Komentar
***
Sam čin gaženja Danke je nesretni slučaj, kao toliko gaženja male dece u nas, čaki u sopstvenom dvorištu, od strane oca, dede i tsl. Ali prikrivanje tog događaja se pretvorilo u patologiju, jer su učesnici sa empatijom blizu nule. Ta tako mala empatija je proizvod društvenih obrazaca, naročito 1990-2024 u Srbiji koja je u "večnom ratu sa sama sobom"! Empatija - čovek oseća šta je prikladno za situaciju druge osobe, a ne za svoju. Empatije - omogućuje altruizam i saosećanje za druge u fizičkoj, psihičkoj ili ekonomskoj nevolji; osećanje krivice zbog nanošenja štete nekome; osećaj ljutnje na druge koji čine štetu; osećanja nepravde i tsl. Iako Homo sapijens ima zajedničku evolucionu prošlost društva su kroz istoriju imala različite morale. Emocije, empatija su gradivne cigle budućih moralnih pravila. Menjajući raspored tih cigli proizilaze različita moralna pravila.
Kad si preko tri decenije prolazio na crveno svetlo na sociološkim semaforima to je to(!) Saobraćaj je - SLIKA STANJA - u društvu, haotično društvo takav je i saobraćaj. Vozači svaki dan gaze ljude po putevima, ulicam,...,čak i na pešačkim prelazima. Nisu u stanju da prilagode vožnju USLOVIMA PUTA. A tek kad ti nešto SLUČAJNO "iskoči"...sledi velika tragedija. U Beogradu u malim ulicama, kad POJURE vozila, ako istrči dete za loptu, gotovo pregaženo....ne pomažu ni "ležeći policajci", nesocijalizovan narod, nije imao ko da socijalizuj. Decenijama naš narod - koji očito nije homo politikus, nije građanin, nego je ostao "lukavi" nesocijalizovani podanik - malograđanin - na to nije reagovao; misli da je moguće da samo ON i negovi bliski srodnici prežive; otuda - nije izašao na ulece - i kazao "neću da živim u zemlji gde se to događa" a nije to sankcionisao ni na političkim izborima; tek kada se tako šta desi njegovom bližnjem, onda - kuku lele, učinak kuku lele je u sociologiji NULA!
A tek ova PATOLOGIJA, koju smo danas saznali, malograđane je iznenadila, zaboravi su na bogatu i brojnu patologiju od 1990-2024, gde su, u njihovom komšiluku, zvezde klana iz Zemuna,..., pa razne Velje Nevolje mlele u mašini za meso svoje žrtve i ,..., zaboravi su svu tu patologiju, kriminalnu, kao i – ratnu (hladnjače sa leševima ubijenih na dnu jezera i &) - koja se prelila na društvo koje nije doživelo katarzu, nije imao ko da "okrene list" i napravi otklon od ratova i kriminala.
Zoran Stokić
4.04.2024.
УТОРАК, 2. АПРИЛ 2024.
Finska: Pucnjava u školi, trinaestogodišnjak ranio troje vršnjaka
Policija je uhapsila osumnjičenog.
Finska: Pucnjava u školi, trinaestogodišnjak ranio troje vršnjaka
Lehtikuva/MARKKU ULANDER via REUTERS
Trinaestogodišnji dečak osumnjičen je da je ranio trojicu vršnjaka u pucnjavi u školi u finskom gradu Vanta, severnio od glavnog grada Helsinkija, saopštila je policija.
Policija je navela da su troje ranjenih deca od 13 godina.
Škola Virtola ima 90 zaposlenih, a pohađa je 800 učenika.
Učenici su uzrasta od sedam do 15 godina i pohađaju nastavu u dva odvojena objekta.
TEKST SE NASTAVLJA POSLE OGLASA
Osvežite svoj dom Samsung uređajima uz posebne pogodnosti - sjajne cene i produženu garanciju.
Za careve sa najviše dobitnih tiketa!
Vanta je četvrti najveći grad u ovoj skandinavskoj zemlji i u njemu živi 240.000 stanovnika.
Incident se dogodio tek što su se deca vratila sa produženog uskršnjeg vikenda.
Nastradala deca iz Ribnikara i Dragan, čuvar "koji je đake znao po imenu"
Kako su pištolji završili u rukama deteta i koliko ima oružja u Srbiji i na Balkanu
Suđenje roditeljima dečaka koji je izvršio zločin u školi u Beogradu, bez javnosti
Policija je stigla na lice mesta pre devet sati ujutru, a meštanima je poručila da ne napuštaju domove.
Svedoci su za javni servis JLE ispričali da su videli dve ambulantne ekipe kako napuštaju mesto incidenta.
Čim se pojavila informacija o pucnjavi, roditelji su se okupili na mestu nesreće.
Dve masovne pucnjave u Finskoj bile su 2007. i 2008. godine, što je bio povod za pooštravanje zakona o posedovanju oružja.
Međutim, Finska je država lovaca i ljubitelja oružja.
U zemlji sa 5,5 miliona ljudi, 430.000 ima dozvolu za posedovanje neke vrste naoružanja, pokazuju statistički podaci vlade.
Godine 2007, 18-godišnjak ubio je sedam učenika i razrednog starešinu u gradu Tusula.
Godinu dana kasnije, došlo je do nove pucnjave.
Učenik je ubio devet vršnjaka i učitelja u gradu Kauhajoki.
***
Komentar
***
To je indikator stanja 11-te civilizacije. Tek u 17 veku formulisan je koncept "ubrzanja". Nimalo slučajno to je bio eho - "ubrzanog" rasta stanovništva, "ubrzanje" novih metoda proizvodnje dovelo je do toga - da je "novac", u 11-toj civilizaciji, postao zamena za sve drugo pa i za vrline, sreću. Stari moral je srušen ali novi nije izgrađen, pa danas važi - "svet je civilizovan ali njegov stanovnik nije"; taj stanovnik ima samo apetite, veruje da ima samo "prava" bez obaveza! Homo sapijens ima predispoziciju za "učenje" - pomoću kulture - on pokušava da preživi prirodne turbulencije i brojne slučajnosti - klimatske, epidemiološke i tsl - gradeći nove ekološke niše. Ekološke niše predhodnih 10 civilizacija su izumrle jer mitotvorci, magovi, sveštenici, faraoni nisu uspeli da se izbore sa tim sučajnostima. Naša 11 civilizacija se pokazala pragmatičnom, uspeva da se "nosi" sa slučajnim fenomenima, međutim njena "ahilova peta" – nesposobnost izgradnje nove etike - će je razoriti.
Zoran Stokić
2.04.2024.
Нема коментара:
Постави коментар