Brižit Bardo:
Delonova smrt ostavlja prazninu ponora, koju ništa i niko neće nadoknaditi
KULTURA Autor: Beta 18. avg
202417:19
Brižit Bardo: Delonova smrt
ostavlja prazninu ponora, koju ništa i niko neće nadoknaditiSTEPHANE DE SAKUTIN
and PATRICK KOVARIK / AF
Francuska glumica Brižit Bardo
(Brigitte Bardot) izjavila je da Alen Delon (Alain) koji danas umro u 89.
godini, za sobom ostavlja takvu prazninu ponora, kakvu "ništa i niko neće
moći da ispuni".
„Alenova smrt stavlja tačku na
veličanstveno poglavlje odlazećeg vremena, čiji je on bio suvereni spomenik“,
rekla je Frans presu Brižit Bardo, koja ostaje poslednja živa legenda francuske
kinematografije.
Prema njenim rečima, Delon je
predstavljao ono najbolje u francuskoj kinematografiji i bio ambasador
elegancije, talenta i lepote.
„Gubim prijatelja, alter ego,
saučesnika. Delili smo iste vrednosti, ista razočarenja, istu ljubav prema
životinjama“, rekla je bivša glumica, poznata po tome što je prekinula glumačku
karijeru da bi se posvetila borbi za prava životinja.
Delon je poslednje godine života
provodio na svom imanju u Dušiju, oko 120 kilometara južno od Pariza, pretežno
u društvu svojim omiljenih pasa, nemačkih ovčara. Na društvenim mrežama, njegov
najstariji sin Entoni (Anthony) je ponekad stavljao fotografije Delonovog psa po
imenu Lubo.
Brižit Bardo koja u septembru
puni 90 godina za AFP je rekla da je Delon podseća na jednu rečenicu pesnika
Alfreda de Vinjija (Vigny) u delu „Smrt vuka“.
„Kad pogledamo šta smo bili na
zemlji i šta za sobom ostavljamo – Jedino je tišina velika, sve ostalo je samo
klonulost“, citirala je ona.
***
Komentar
***
Nenameravan posledica ove izjave
B.Bardo - preporuka za čitanje: Vinji - "Sudbina". Mudra Brižit Bardo
se setila zaboravljene reprezentativne zbirke "filozofskih pesama"
("Smrt vuka" je deo ciklusa "Sudbine") Alfreda de Vinji-ja
iz 19 veka. U ravni filozofije on najavljuje ateistički humanizam 20 veka; u
pesničkoj ravni najvljuje simbolizam. Između lirizma i pragmatizma, spajajući
refleksiju i emociju, pesme "Sudbine", sve u aleksandrincima, bave se
pitanjima koja bi se danas mogla okarakterisati kao egzistencijalna, nude
odgovore, sugerišu vrednosti kojima život treba da odgovara. Iako Vinjijeve
misli deluju pesimistički one ne prerastaju u nihilizam; i priroda i Bog su
gluvi i nemi pred patnjama čoveka, zato smisao života, treba da tražimo - izvan
- prirode i Boga. Društvu, u kome ljudi postaju apatični, otuđeni i
neprijateljski nastrojeni jedni prema drugima, pogotovo prema najvrednijim
pojedincima, Vinji preporučuje kult ljubavi, sažaljenja i ljudske solidarnosti.
Zoran Stokić
19.08.2024.
Нема коментара:
Постави коментар