Tragedije na putevima
nisu slučajnost: Srbija prva u Evropi po broju poginulih, stručnjaci ukazuju na
sistemske propuste
Željko Bošnjaković
danas 29.10.2025. 16:06
Tragedije na putevima nisu slučajnost: Srbija prva u Evropi
po broju poginulih, stručnjaci ukazuju na sistemske propuste 1
Foto: Shutterstock / Savo S
Nakon teške saobraćajne nesreće na Novom Beogradu kada je
stradala tročlana porodica, pitanje bezbednosti na putevima u Srbiji ponovo je
dospelo u žižu javnosti, a najnoviji podaci pokazuju da je naša zemlja prva u
Evropi po broju poginulih u saobraćaju na milion stanovnika.
Stručnjaci upozoravaju da tragedije na putevima nisu samo
posledica pojedinačnih grešaka, već i sistemskih propusta u sprovođenju mera
bezbednosti, neefikasnog nadzora i nedovoljno razvijenog obrazovanja učesnika u
saobraćaju.
Prema podacima Agencije za bezbednost saobraćaja, Srbija je
zemlja sa najvećim brojem poginulih u saobraćajnim nesrećama u Evropi – čak 78
osoba na milion stanovnika. Odmah iza Srbije nalaze se Rumunija sa 77 i
Bugarska sa 74 poginula na milion stanovnika, što ove zemlje svrstava u sam vrh
po broju žrtava na putevima.
Takođe, prema podacima ove agencije od početka godine na
putevima u Srbiji život izgubilo 390 osoba, a bilo je čak 15.320 povređenih.
Predsednik Komiteta za bezbednost saobraćaja Damir Okanović
ocenjuje da podatak da je Srbija prva u Evropi po broju poginulih u saobraćaju
na milion stanovnika ne odražava samo neuspeh pojedinaca, već nedovoljnu
efikasnost sistema u sprovođenju mera bezbednosti.
„Možda nije problem u tome što se nešto pogrešno radi, već u
tome što se uopšte ništa ne radi. Svaka saobraćajna nezgoda nastaje ili zbog
pogrešnog ponašanja učesnika, ili zbog nebezbednih puteva, ili neispravnih
vozila. Ponekad je kombinacija dva ili tri faktora. Delovanjem na ta četiri
faktora – puteve, vozila, ponašanje učesnika i kapacitete hitnih službi –
možemo unaprediti bezbednost u saobraćaju“, kaže Okanović.
On objašnjava da struka i nauka jasno definišu korake za
unapređenje sistema kroz Strategiju bezbednosti saobraćaja koju je Vlada
usvojila 2023. godine.
„Strategija i prateći akcioni plan sadrže 248 mera koje
treba realizovati u periodu od 2023. do 2030. godine sa jasnim rokovima i
parametrima. Većina tih mera danas nije ni započeta, a ostatak kasni. Ako ne
preduzimate planirane mere, teško je očekivati poboljšanje, baš kao što ne
možete smršati ako ne promenite način ishrane i fizičku aktivnost“, ističe
Okanović.
Prema njegovom mišljenju, fokus javnosti na drakonske kazne
i visoke novčane sankcije ne doprinosi rešavanju problema.
„Kada krenu priče o maksimalnim kaznama, to je dimna zavesa.
Umesto da se pitamo zašto imamo toliki broj poginulih i ko je odgovoran, pažnja
se skreće na to da li je kazna dovoljno stroga. Naravno, odgovorni treba da
budu kažnjeni, ali to nije suština problema“, ocenjuje Okanović.
Okanović naglašava da je ključ odgovornosti u primeni mera
iz strategije i akcionog plana.
„Država je do pre deset godina imala bolju statistiku – tada
smo imali 75 poginulih na milion stanovnika. Danas imamo 78, dok su zemlje sa
kojima smo bili slični sada na 62. Pitanje je ko će odgovarati za to što smo na
poslednjem mestu, a nismo bili ranije“, kaže Okanović.
Saobraćajni inženjer Igor Velić ocenjuje da podatak da je
Srbija prva u Evropi po broju poginulih u saobraćaju na milion stanovnika
otkriva duboke sistemske propuste u upravljanju bezbednošću saobraćaja i da
tragedije na putevima nisu samo niz izolovanih slučajeva.
„Ovo nije posledica slučajnosti, svaka saobraćajna nezgoda
nastaje zato što je zakazao bar jedan od ključnih faktora, ponašanje učesnika,
bezbednost puta, ispravnost vozila ili efikasnost hitnih službi, često je
kombinacija dva ili tri faktora“, kaže Velić, objašnjavajući da se problem ne
može rešiti ako se svaki faktor posmatra izolovano.
Naš sagovornik dalje objašnjava da postoji precizna
metodologija za merenje rizika u saobraćaju i da se zemlje rangiraju ne samo po
broju nesreća, već i po njihovoj težini i posledicama.
„Postoje tri vrste rizika, broj poginulih na milion
stanovnika, broj nezgoda u odnosu na pređene kilometre i broj nezgoda po broju
registrovanih vozila, po tom javnom riziku danas smo prvi u Evropi“, ističe
Velić, naglašavajući alarmantnu statistiku Srbije.
Velić dodaje da ekonomske posledice nesreća nisu
zanemarljive, dok se ciljevi strategije bezbednosti saobraćaja ne ostvaruju.
„Društveno-ekonomski troškovi saobraćajnih nezgoda
procenjeni su još 2019. na 4,1 milijardu evra, imamo nacionalnu strategiju
bezbednosti saobraćaja sa planom do 2030. godine, pet godina implementacije je
iza nas, a ne ispunjavamo ni jedan cilj iz tog plana“, konstatuje naš
sagovornik, ukazujući da se planovi previše oslanjaju na retoričke deklaracije,
umesto na konkretne akcije.
On dalje ukazuje na odgovornost lokalnih vlasti i
nepostojanje sistemskog pristupa.
„Kreatori saobraćajne politike i lokalne vlasti, gradske
uprave, sekretarijati za saobraćaj, upravljači puteva, moraju da odgovaraju što
na svojoj teritoriji nisu radili na unapređenju bezbednosti, država praktično
nema uspostavljen sistem za unapređenje bezbednosti saobraćaja, pa se sve što
se radi svodi na ad hoc rešenja“, kaže Velić, dodajući da bez sistemskog
pristupa nema dugoročnog efekta.
Naš sagovornik ističe i problem selektivne kontrole u
saobraćaju, koja omogućava privilegovanim učesnicima da izbegnu odgovornost.
„Tehnička rešenja ne mogu da reše problem bahatih vozača
koji upravljaju pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci i koji
prekoračuju brzinu, to se rešava kroz kontrolu koju sprovodi MUP, ali ona je
selektivna, privilegovani često ne odgovaraju, dok se sankcije najčešće
primenjuju na slabije“, objašnjava Velić.
Velić povezuje ponašanje u saobraćaju sa širim društvenim i
obrazovnim kontekstom, naglašavajući da nepostojanje saobraćajne edukacije i
socijalni problemi utiču na bezbednost.
„Nedostatak saobraćajne edukacije u školama, socijalna i
ekonomska beda i opadajući nivo javne kulture komunikacije reflektuju se i na
putevima, ljudi postaju agresivniji i bahatiji, ako ne promenimo sistem, a ne
samo retorički govorimo o kaznama, broj poginulih će nastaviti da raste“, kaže
naš sagovornik.
Na kraju, Velić postavlja pitanje odgovornosti i budućih
koraka.
„Ko će odgovarati što smo došli na prvo mesto u Evropi, dok
se to ne rasvetli i dok se ne sprovedu mere iz strategije, teško je očekivati
preokret“, zaključuje Velić.
***
Komentar
***
Da bi savremena društva
(premrežena beskonačnim lancima akcija) funkcionisala – podrazumeva se da svi
učesnici poštuju zakone i standarde. Saobraćaj je "spoljna" -
samoočigledna slika društva - ako se vozila ne kreću kontinuirano, predvidivo –
već diskontinuitano, nepredvidivo, dešavaju se sudari i tsl i haos se vremenom
uvećava. Saobraćaj,..., vakcinacija (uopšte, kao i u doba covida) kao "na
dlanu" su pokazli da su neka društva - poput onih koja si izašla iz
Vizantisko/Osmanskog kruga (Bugarska, Rumunija, Srbija i drugi) - nisu "obračunala" sa vekovima atavizma. Otuda
broj poginulih u saobraćajnim nesrećama na milion stanovnika u jednoj godini u
Evropi: Srbija 78, Rumunija 77, Bugarska 74,..., Danska 24, Švedska 20. Slično,
vakcinisanih u doba kovida (obe doze vakcine) je primilo: Bugarska 20%,
Rumunija 30%, Srbija 35%,..., Švedska 90%. Sve je to posledica
"unutrašnjih" memova Vizantisko/Osmanke matrice življenja - delovanjem
te sociološke inercije - stanovništvo svoja verovanja ne disciplinuje empirijski,
nego iracionalno, vodeći mem je – sudbina (ništa ne zavisi od mojih
sposobnosti,..., mog morala), a mem
preživaljvanja (u društvu diskonituiteta) je u paraoksalnoj formi - apsolutnog nepoverenja - prema bilo čemu:
školstvu, zdravstvu, kulturi (pa je preko 50% funkcionalno nepismeno u 21 veku)
ali takođe i prema zakonima i standardima; sveopšte nepoverenje u ljude.
Zoran Stokić
30.10.2025.
Нема коментара:
Постави коментар