субота, 31. јануар 2026.

 Vodič kroz organizaciju vremena: Kako preuzeti kontrolu nad svojim životom?

Autor:

N1 Beograd

31. jan. 2026. 12:04

LIFESTYLE

čovek prenatrpan obavezama

AI generisana fotografija - Canva

Sat otkucava. Lista obaveza raste, a vi se pitate kuda odlaze svi ti sati. Zvuči li vam ovo poznato? Većina ljudi se suočava sa identičnim problemom. Njima ne nedostaje vreme; nedostaje im sistem kako da ga pravilno rasporede.

 

Organizacija vremena nije tajna veština rezervisana isključivo za uspešne direktore i vrhunske profesionalce. To je skup praktičnih tehnika koje svako može naučiti i primeniti. Pitanje je samo da li ste spremni da promenite neke duboko ukorenjene navike.

 

Zašto je upravljanje vremenom toliko teško?

Džon Rampton, poznati američki preduzetnik, primetio je nešto zanimljivo. Kada ga pozovu na neki događaj, njegov automatski odgovor često glasi: „Nemam vremena za to.“ Međutim, kada zaista razmisli, shvati da zapravo može da uvrsti tu aktivnost u svoj raspored ako mu je ona prioritet.

 

Problem nije u nedostatku sati, već u mentalnom sklopu.

 

Robert E. Guding, u svojoj knjizi „Slobodno vreme: Nova mera slobode“, objašnjava ovu pojavu na upečatljiv način. Kada kažemo da neko ima više vremena od nas, mi ne mislimo bukvalno na dodatni sat u danu. Mislimo na to da ta osoba ima manje ograničenja i više izbora u tome kako će provesti svoje vreme. Ona poseduje veću autonomnu kontrolu.

 

Psiholog i naučnica u oblasti biheviorizma, Suzan Vajnšenk, dodaje još jedan sloj ovoj priči. Ljudi izjednačavaju mogućnost izbora sa kontrolom. Kada osećamo da nemamo moć nad svojim rasporedom, automatski verujemo da nemamo ni vremena.

 

Vremenski budžet kao temelj produktivnosti

Svako ko je ikada pokušao da uštedi novac zna kolika je vrednost budžeta. Isti princip važi i za vreme. Bez jasnog plana kako ćete potrošiti svoje sate, oni će jednostavno ispariti.

 

Amanda Abela definiše vremenski budžet kao smernicu koja vam pomaže da vreme provodite onako kako zaista želite. To ne znači da ćete raditi samo ono što volite. Naprotiv, to znači da ćete svesno rasporediti vreme za sve obaveze, uključujući i one manje prijatne.

 

Kako napraviti vremenski budžet? Počnite jednostavno:

 

Zapišite sve aktivnosti tokom jedne nedelje. Budite iskreni. Koliko vremena provodite na društvenim mrežama? Koliko na sastancima? Koliko na konkretnom radu?

Kategorizujte te aktivnosti. Šta je hitno? Šta je važno? Šta je samo navika?

Napravite idealan raspored. Koliko sati nedeljno želite da posvetite poslu, porodici, hobijima ili odmoru?

Razlika između trenutnog stanja i idealnog rasporeda jasno će vam pokazati gde gubite dragoceno vreme.

Mit o multitaskingu koji uništava produktivnost

Evo jedne neugodne istine: multitasking (istovremeno obavljanje više zadataka) ne funkcioniše. Bar ne onako kako većina ljudi misli.

Postoji razlika između automatskih radnji koje se odvijaju u pozadini i pravih zadataka koji zahtevaju duboku koncentraciju. Možete slagati veš dok slušate podkast. To funkcioniše, jer je slaganje veša mehanička radnja.

Međutim, ne možete pisati izveštaj dok istovremeno odgovarate na poruke i pratite sastanak. Mozak jednostavno nije dizajniran za tako brzo prebacivanje između složenih operacija.

Istraživanja pokazuju da pokušaj obavljanja više stvari odjednom zapravo usporava ljude. Veća je verovatnoća da ćete praviti greške, a njihovo ispravljanje oduzima dodatno vreme. Na kraju dana, uradićete manje nego da ste se fokusirali na samo jednu stvar.

Rešenje je fokusiran rad na jednom zadatku. Radite jednu stvar, završite je, pa pređite na sledeću.

Strast kao zaštita od rasipanja vremena

Zašto neki ljudi deluju kao da imaju više sati u danu? Jedan od odgovora krije se u strasti prema onome što rade.

Kira M. Njuman, urednica magazina Grejter gud, analizirala je istraživanja na ovu temu. Zaposleni kojima nedostaje strast za poslom često osećaju da se njihovi ciljevi međusobno sukobljavaju. Stalno se bore za vreme i pažnju, živeći u unutrašnjem konfliktu.

S druge strane, strastveni zaposleni imaju potpuno drugačiju perspektivu. Njihovi ciljevi nisu u sukobu; naprotiv, oni se međusobno podržavaju.

Šta to praktično znači? Ako stalno osećate unutrašnju borbu između različitih obaveza, možda je problem u nedostatku jasne svrhe. Kada znate zašto radite ono što radite, lakše je odrediti prioritete.

Test koji otkriva prave prioritete

Lora Vanderkam, autorka knjige o upravljanju vremenom „Džulijetina škola mogućnosti“, daje izvrstan savet. Pre nego što se obavežete na bilo šta, postavite sebi pitanje: „Da li bih ovo uradio sutra?“

Razmislite o tome. Kada vas neko pozove na događaj koji se održava za tri meseca, kalendar vam deluje prazno. Lako je reći „da“. Međutim, zabluda je u tome što vaše buduće „ja“ neće imati više vremena od sadašnjeg.

Za tri meseca bićete jednako zauzeti i pretrpani. Jedina razlika je što ćete tada imati dodatnu obavezu koju zapravo niste ni želeli. Ako odgovor na pitanje „da li bih ovo uradio sutra“ nije entuzijastično „da“, verovatno treba da kažete „ne“.

Zamka finansijskog vrednovanja vremena

Novac je neophodan, ali preveliki fokus na finansijsku vrednost svakog minuta može imati neželjene posledice.

Istraživanje Sanforda Devoa sa Univerziteta u Torontu i Džefrija Fefera sa Stanforda otkrilo je zanimljivu pojavu: ljudi sa višim prihodima često osećaju veći pritisak i nedostatak vremena od onih koji zarađuju manje.

Časopis Ekonomist ponudio je objašnjenje: kada se sati mere isključivo kroz novac, ljudi počinju opsesivno da brinu da li će ih potrošiti, uštedeti ili profitabilno iskoristiti. Što prihodi više rastu, vreme postaje „skuplje“, a samim tim se čini i oskudnijim.

Paradoksalno, bogatiji ljudi često osećaju veći vremenski pritisak iako objektivno imaju više resursa da drugima delegiraju zadatke.

 

Zauzetost kao lažni statusni simbol

U knjizi „Preopterećeni“, autori opisuju fenomen gde psiholozi sve češće leče klijente koji su sagoreli na poslu, ali ne mogu da se oslobode jedne ideje: verovanja da su kompetentniji, pametniji i uspešniji što su više zauzeti.

Ovo je možda najveća zamka u organizaciji vremena. Društvo je stvorilo kulturu u kojoj je zauzetost postala merilo lične vrednosti. Ko je zauzet, taj je važan.

Istina je da ne morate maksimizovati svaki trenutak svog dana. Sasvim je u redu sedeti i ne raditi ništa. Odmor nije luksuz – to je neophodna komponenta održive produktivnosti.

 

Praktične tehnike za bolju organizaciju

Teorija je korisna, ali šta konkretno možete uraditi već danas?

Vremenski blokovi: Ova tehnika podrazumeva da unapred rezervišete termine za određene aktivnosti. Na primer, od 9 do 11 radite na najvažnijem projektu, od 11 do 12 odgovarate na mejlove. Kada znate šta tačno radite u kom periodu, manje je prostora za lutanje.

Pravilo dva minuta: Sve što možete da završite za manje od dva minuta, uradite odmah. Ovo sprečava nakupljanje sitnih zadataka koji stvaraju osećaj pretrpanosti.

Nedeljni pregled: Jednom nedeljno analizirajte šta ste postigli i šta vas čeka. Prilagodite plan ako je potrebno. Ovaj ritual sprečava da se izgubite u dnevnim obavezama i zaboravite na dugoročne ciljeve.

Granice koje štite vaše vreme

Najveći neprijatelj dobre organizacije vremena često niste vi sami, već vaša nesposobnost da kažete „ne“.

Svaki put kada pristanete na nešto što vam nije važno, odričete se nečeg drugog. To je neumoljiva matematika života – dan ima samo 24 sata. Ako popunite kalendar tuđim prioritetima, nećete imati mesta za svoje snove.

Postavljanje granica nije sebičnost; to je neophodnost. Ljudi koji uspešno upravljaju svojim životom naučili su da ljubazno, ali odlučno odbiju zahteve koji ne služe njihovim ciljevima.

Upravljanje vremenom se na kraju svodi na jedno ključno pitanje: Šta je zaista važno? Kada imate jasan odgovor, sve ostalo postaje lakše. Prioriteti se sami nameću, odluke postaju jednostavnije, a vreme – suprotno svim očekivanjima – počinje da se širi.

 

 

***

Komentar

***

 

Ne postoji više nikakva mogućnost kontrole života za ljude, jer je - tempo ubrzanja - postao autonoman. Ubrzanje, shvatiti kao, povećanje količine (komuniciranih podataka, proizvedene robe,..,pređene udaljenosti) po jedinici vremena; ono, to ubrzanje, dovodi do fenomena - oskudice vremena – koja se "ubrzano" povećava. Ubrzanje tempa života svakog od nas postoji  jer obavljamo sve više akcija za manje vremena. Ubrzani tehnološki i društveni napredak proizvode - "smanjenje sadašnjosti" - na primer, to vas "tera" da stvarate što više komunikacionih jedinica i tsl. Živimo u režimu "velikih brojeva" koje ima svoj "prostorno-vremenski režim"; percepcija i organizacija prostora i vremena u društvenom životu "velikih brojeva" potpuno je promenjena u odnosu na naše živote kada smo bili deo "malih brojeva.  Sve se potpuno ubrzano menja, a mi nismo u stanju biološki to da savladamo. Nekoliko slučajnih otkrića, počev od nove nauke 1687., tj. naučna, indrustriska, društvena revolucija - potpuno su promenili način života na Zemlji, koji je do tada bio evolutivni nastavak života primata, sisara (razvijao se 50 miliona godina) život u "malim brojevima" u malim zajednicama.

 

Zoran Stokić

31.01.2026.

петак, 30. јануар 2026.

                     O našem "društvenom karakteru"

 

Individualni karakter je nedovoljan za funkcionisanje društva.  "Društveni karakter" je taj koji stvara društveno delovanje u sadašnjosti. Društveni karakter - društveno nesvesno - strukturirajuće strukture  - stiče pojedinac od rođenja u praksi (u kojoj odrasta: porodica i druge institucije društva) tj. u njega budu "ugrađene"  kolektivne, generativne šeme i "dispozicije" (osnovni stavovi – kako razmišlja, oseća,..., deluje). Funkcija društvenog karaktera je da motiviše ljude da obavljaju očekivane društvene zadatke koji se tiču rada i interakcije. Prošlost moraš poznavati, jer nas ona preko autoritarno/rainskog društveng karaktera održava u ovom despotskom matriksu. Za tako formiran - društveni karakter - porast nivoa organizacije (da su: zakonodavna, izvršna i sudska vlast odvojene), kulturni humanistički rast, ljudsko udruživanje, uzajamnu pomoć, sociološku domišljatost – je nemoguća misija.

 

Autoritarno/rainski karakter u sebe je akomulirao i neke elemente društvenog karaktera koje smo imali pre dodira sa despotskom matricom. Znamo da je agro-pastirskom društvu Slovena nedostajala politička i vojna organizacija tokom varvarskih invazija (možemo zaključiti da je i pre toga političko – vojana organizacija bila nepostojeća stvar). Osnovna jedinica u seoskom društvu bila je porodica, otuda su ljudi bili socijalizovani da rade samostalno, nepovezano. Slaba povezanost je postojala u godišljim seoskim skupštinama koje su se odvijale oko zajedničkih svetilišta. O našem tadašnjem društveno karakteru pre nego što su nas Nemanjići vezali za mrca (teokratsku, despotsku Viznatiju) možemo posredno zaključiti (i) iz izvora iz Vizantije: Sačekuše, zasede, kamuflaža, zastrašivanje, "napreduju praveći veliku buku", ako bi uspeli da uplaše neprijatelja, napali bi, ali ako ne bi, odmah bi se povlačili,..., ponašanje tokom bitke: kretali su se neorganizovano i nastojali su da izbegavaju ravnice i ravne terene i direkne frontalne sukobe 'prsa u prsa'.

 

Zoran Stokić

30.01.2026.

четвртак, 29. јануар 2026.

 Tribina: Vlada Zorana Đinđića ostavila trajno političko i reformsko nasleđe, uprkos snažnim otporima

Autor:

author

Beta

|

29. jan. 2026. 12:15

|

VESTI

|

3

komentara

Vlada ubijenog premijera Zorana Đinđića (1952-2003) ostavila je trajno političko i reformsko nasleđe, koje i danas predstavlja referentnu tačku za rasprave o razvoju, demokratizaciji i evropskoj budućnosti Srbije, iako je njen mandat bio kratak i obeležen snažnim otporima, ocenjeno je na tribini Fondacije dr Zoran Đinđić povodom 25 godina od formiranja te Vlade.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/tribina-vlada-zorana-djindjica-ostavila-trajno-politicko-i-reformsko-nasledje-uprkos-snaznim-otporima/

 

 

 

 

***

Komentar

***

 

Individualni karakter je nedovoljan za funkcionisanje društva.  "Društveni karakter" je taj koji stvara društveno delovanje u sadašnjosti. Društveni karakter - društveno nesvesno - strukturirajuće strukture  - stiče pojedinac od rođenja u praksi (u kojoj odrasta: porodica i druge institucije društva) tj. u njega budu "ugrađene"  kolektivne, generativne šeme i "dispozicije" (osnovni stavovi – kako razmišlja, oseća,..., deluje). Funkcija društvenog karaktera je da motiviše ljude da obavljaju očekivane društvene zadatke koji se tiču rada i interakcije. Prošlost moraš poznavati, jer nas ona preko autoritarno/rainskog društveng karaktera održava u ovom despotskom matriksu. Za tako formiran - društveni karakter - porast nivoa organizacije (da su: zakonodavna, izvršna i sudska vlast odvojene), kulturni humanistički rast, ljudsko udruživanje, uzajamnu pomoć, sociološku domišljatost – je nemoguća misija.

Zoran Stokić

29.01.2026.

уторак, 27. јануар 2026.

 Danas je Sveti Sava – praznik vere, znanja i prosvetiteljstva

 

Danas online

danas 27.01.2026. 06:56

 0 komentara

Sveti Sava

Foto: Shutterstock/Mirko Kuzmanovic

 

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Svetog Savu, prvog srpskog arhiepiskopa, velikog prosvetitelja i utemeljivača srpskog zakonodavstva.

 

Sveti Sava jedna je od ključnih ličnosti srpske istorije, utemeljivač Srpske crkve i prosvetitelj. Smatra se začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, stoga je i zaštitnik prosvetnih ustanova, piše rts.rs. Pročitaj više:

https://www.danas.rs/zivot/sveti-sava-obicaji-i-verovanja/

 

 

 

***

Komentar

***

 

 

Verski praznik da, ali ostalo ne. 

Sinonim  škole je "učenje na greškama" otuda Sveti Sava nije mogao biti izabran za reprezenta "školske slave". Nemanjići su izabrali model DESPOTSKE, TEOKRATSKE Vizantije, "vlast je nepogrešiva" i "iznad Zakona", a Savina "Krmčija" o tome svedoči. Kod nas bi to mogao biti Dositej Obradović i njenju slični! A kod čeha, na primer, Jan Komenski (1592—1670) koji je – školu iz ruku crkve dao u ruke državi. On je osmislio sistem koji se koristi i danas: školska god, školska nedelja, radni dan, nastavni čas, raspust i odmor, razred, ocenjivanje na kraju godine, disciplinu i tsl. Postavlja dva savremena zahteva školi: neophodnost povezivanja teorijskih i praktičnih znanja i, drugi, povezivanje učenja u školi sa realnim životom. Ne učiti za školu, već za život. 

Znanje? Naši pra preci kada su došli u Evropu, ni genreaciji Save  nije padalo napamet da "posrbe" učenja  koja su mogli naći u "antičkoj  vikipediji", čak ni Verglilijevu "Georgiku" (Poljoprivredne himne) didaktičke poeme u 2188 heksametralnih stihova (29. g.n.e.) te počeli da koriste ta znanja u svojoj praksi (poljoprivreda, stočarstvo, vođarstvo, pčelarstvo i tsl.). Germani pak kada su došli u Evropu svoje spobnosti upregli su u dekodirane sadržaja iz "antičke vikipedije". Otuda je njihova poljoprivreda i drugi poslovi  pomoću - "impulsa antičkog znanja" – "vorp" brzinom  - unapredilo njihovu  tehniku života i rada i organizaciju  društva. Jedna primer, Savin savremenik Robert Groseteste (1168–1253) pradede-nauke, kancelar Oksfordskog univerziteta koji je unapredio sholastičku analitiku, fiziku, etiku, uveo indukciju i verifikaciju kao metod dolaženja do istine, greške se moraju popravljeti jer  "ponavljanje greške" treba smatrati "kugom razuma". Sve mora biti podvrgnuto kontroli "scientia experimetalis" koja stoji iznad "autoriteta".

 

 

*

 

Prenosim komentar iz dnevnog lista "Danas":

 

Dragomir Olujić Oluja

27. januar 2026. u 10.27

Neoprostivo je da “Danas” objavljuje, najblaže rečeno, ovu gomilu budalaština bez ikakvog ograničenja, bez komentara, napomene, objašnjenja…

I.

Sava (Rastko) Nemanjić nije otvorio nijednu školu.

Sava (Rastko) Nemanjić se nije bavio prosvetiteljskim radom.

Sava (Rastko) Nemanjić se nije bavio obrazovanjem.

Sveti Sava nije mrdnuo prstom da opismeni makar jednog sunarodnika među kojima je stopa nepismenosti bila 99,9%.

Sava (Rastko) Nemanjić je pisao knjige isključivo za crkvu i o crkvi.

Sava (Rastko) Nemanjić je učestvovao u spaljivanju starih slovenskih knjiga i rukopisa.

II.

Sava (Rastko) Nemanjić se bavio diplomatijom.

Sava (Rastko) Nemanjić se bavio jačanjem uticaja Nemanjića, vizantijskih vazala.

Sava (Rastko) Nemanjić je progonio i ohrabrivao mučenje bogumila i staroveraca (1/3 hristijanizovati, 1/3 proterati, 1/3 pobiti).

III.

Sava (Rastko) Nemanjić nije utemeljivač “Srpske crkve” i „prvi srpski arhiepiskop“ – naprosto takvih entiteta tada nije bilo.

Sava (Rastko) Nemanjić 1219. nije izdejstvovao “autokefalnost srpske crkve” i “srpsku arhiepiskopiju” – takvi entiteti tada naprosto nisu postojali.

Sava (Rastko) Nemanjić je 1219. za vreću zlata isposlovao (ne autokefaliju no) titulu episkopa žičkog, odnosno hirotonisan je u episkopa žičkog, jedne od crkava u sistemu vizantijskih crkava, tačnije jedne od crkava pod direktnom upravom Vaseljenskog patrijarha u Carigradu.

IV.

Vest o smrti Save (Rastka) Nemanjića 27. januara 1236. nije mogla stići u Srbiju – Srbije tada nije bilo ni u kojem formatu, vest o smrti je stigla u Rašku, sedište “dinastije” Nemanjića!…

 

Zoran Stokić

27.01.2026.

недеља, 25. јануар 2026.

                             MRC - "sociološki  mrtvac"

*

Obradović: Vuk Stanković na sednici vlade poručio da se ukida autonomija univerziteta

Autor:

author

Beta

|

25. jan. 2026. 15:31

|

VESTI

|

3

komentara

Član Predsedništva Stranke slobode i pravde (SSP) Vladimir Obradović ocenio je danas da je ministar prosvete Dejan Vuk Stanković na sednici Vlade Srbije poručio da će autonomija univerziteta u Srbiji biti ukinuta.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/obradovic-vuk-stankovic-na-sednici-vlade-porucio-da-se-ukida-autonomija-univerziteta/

 

 

 

***

Komentar

***

 

A šta je tu čudno, ako su nas Nemanjići sa Svetim Savom vezali godrijevim čvorom za MRC tj. za Viznatiju ("sociološki  mrtvac") teokratsku državu gde je "vlast iznad Zakona", greške se ne priznaju, ako bi se bilo koja greška priznala mogla bi odvesti do narušavanja autoriteta vlasti. 

Otuda aksiom br:1 "ne uči se na greškama". 

Ceo živi svet od virusa, bakretija,...biljaka, životinja, Homo sapijens "uči na greškama" samo u despotskim sistemima NE - društveni model vladanja koji je u suprotnosti sa zakonima biologije despotija (sada je u formi "višestranačkog komunizma") otuda uvek društvo vodi u INVOLUCIJU (umesto u evoluciju).

 

*

 

Dodatak:

 

Sinonim  škole je "učenje na greškama" otuda Sveti Sava nije mogao biti izabran za reprezenta "školske slave"

Nemanjići su izabrali model DESPOTSKE, TEOKRATSKE Vizantije, "vlast je nepogrešiva" i "iznad Zakona", a Savina "Krmčija" o tome svedoči. 

Njegov savremenik Robert Groseteste (1168–1253) pradede-nauke, kancelar Oksfordskog univerziteta koji je unapredio sholastičku analitiku, fiziku, etiku, uveo indukciju i verifikaciju kao metod dolaženja do istine, greške se moraju popravljeti jer  "ponavljanje greške" treba smatrati "kugom razuma". Sve mora biti podvrgnuto kontroli "scientia experimetalis" koja stoji iznad "autoriteta" – mogao bi u VB biti izabran za "dan šklostva"

A kod čeha, na primer, Jan Komenski (1592—1670) koji je – školu iz ruku crkve dao u ruke državiOn je osmislio sistem koji se koristi i danas: školska god, školska nedelja, radni dan, nastavni čas, raspust i odmor, razred, ocenjivanje na kraju godine, disciplinu i tsl. Postupnost (od lakšeg ka težem, od prostog ka složenom, od bliskog ka daljem, od poznatog ka nepoznatom), sistematičnost, učenje mora biti usklađeno sa uzrastom đaka, interesantnost, zanimljivost i prijatnost rada (treba da vlada radost pri učenju, a ne prisila). Postavlja dva savremena zahteva školi: neophodnost povezivanja teorijskih i praktičnih znanja i, drugi, povezivanje učenja u školi sa realnim životom. Ne učiti za školu, već za život. Kod nas bi to mogao biti Dositej Obradović i njenju slični!

 

 

Zoran Stokić

25.01.2026.

субота, 24. јануар 2026.

                                         SAVINDAN

Od Niša do Srbije, od Srbije do dijaspore i Amerike: Svetosavlje nema granice 

VIDEO

 

U Hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Nišu, učenici Osnovne škole "Bubanjski heroji" izveli su svečanu besedu povodom Savindana, posvećenu liku i delu Svetog Save i neprolaznim vrednostima vere, znanja i rodoljublja.

 

Izvor: B92.net

24.01.2024.

 

Od Niša do Srbije, od Srbije do dijaspore i Amerike: Svetosavlje nema granice VIDEO

Andrej Privizer/Shutterstock

Besedu pod naslovom "Sveti Sava i rodoljublje" napisao je Đorđe Bojanić, profesor istorije, a izgovorena je u formi zajedničkog, nadahnutog kazivanja učenika, čime je simbolično pokazano da Savino delo živi kroz mlade naraštaje.

 

Kroz snažne i jasne poruke, učenici su podsetili da Sveti Sava nije samo istorijska ličnost, već temelj srpskog duhovnog, prosvetnog i kulturnog identiteta… učitelj da se otadžbina voli, ali da se drugi ne mrze; da se bude ponosan, ali pravedan; hrabar, ali čovečan.

 

Ovaj događaj predstavlja primer kako škola, Crkva i nastavnici zajedno mogu da vaspitavaju decu u duhu Svetosavlja, čuvajući veru, jezik, pismo, istoriju i kulturu srpskog naroda.

 

Posebna vrednost ovog pozdravnog spota jeste u tome što je upućen svoj deci srpskog roda… u Srbiji, rasejanju i dijaspori, kao i srpskoj deci u Americi, sa željom da ih Sveti Sava sabira oko istih vrednosti: vere, znanja, jezika i ljubavi prema otadžbini, ma gde da žive.

 

Ma gde bila srpska deca, dok čuvaju veru, jezik i pamćenje… Srbija živi u njima.

 

Srećan Savindan!

 

 

***

Komentar

***

 


 ///// Naravno da ovaj komentar nije objavljen na B92, jedan od centara AGITPROP ideologije vlasti: KOMINTERNE + ideologiju vladine Nikolaja Velimirovića "KROZ TAMNIČKI PROZOR" (gde on razrađuje ideje ruskih slavenofila iz doba kneza Mihajla). Evropa je PAKAO, Đavo na Zemlji. Kakve su posledice ove trivijalne  činjenice (iracionalne / "Medeja"/) mržnje - vlasti  prema Zapadnoj civilizaciji? Baš zbog te trivijalne činjenice ("Medeja" mržnje) Srbija svakim danom sve više propada i nestaje,..,topi se poput grudve snega; umesto da nadoknadi vekove "umeća i znanja" Zapadne civilizacije, vlast nas od tih "vrednosti i znanja" sve više udaljava.   /////


 *

 

Sinonim  škole je "učenje na greškama" otuda Sveti Sava nije mogao biti izabran za reprezenta "školske slave"

Nemanjići su izabrali model DESPOTSKE, TEOKRATSKE Vizantije, "vlast je nepogrešiva" i "iznad Zakona", a Savina "Krmčija" o tome svedoči. 

Njegov savremenik Robert Groseteste (1168–1253) pradede-nauke, kancelar Oksfordskog univerziteta koji je unapredio sholastičku analitiku, fiziku, etiku, uveo indukciju i verifikaciju kao metod dolaženja do istine, greške se moraju popravljeti jer  "ponavljanje greške" treba smatrati "kugom razuma". Sve mora biti podvrgnuto kontroli "scientia experimetalis" koja stoji iznad "autoriteta" – mogao bi u VB biti izabran za "dan šklostva"

A kod čeha, na primer, Jan Komenski (1592—1670) koji je – školu iz ruku crkve dao u ruke državiOn je osmislio sistem koji se koristi i danas: školska god, školska nedelja, radni dan, nastavni čas, raspust i odmor, razred, ocenjivanje na kraju godine, disciplinu i tsl. Postupnost (od lakšeg ka težem, od prostog ka složenom, od bliskog ka daljem, od poznatog ka nepoznatom), sistematičnost, učenje mora biti usklađeno sa uzrastom đaka, interesantnost, zanimljivost i prijatnost rada (treba da vlada radost pri učenju, a ne prisila). Postavlja dva savremena zahteva školi: neophodnost povezivanja teorijskih i praktičnih znanja i, drugi, povezivanje učenja u školi sa realnim životom. Ne učiti za školu, već za život. Kod nas bi to mogao biti Dositej Obradović i njenju slični!

 

Zoran Stokić

24.01.2026.