Pronađen zapanjujući
prsten svetlosti: Ajnštajn je ovo predvideo pre više od 100 godina
Astronomi su pronašli neverovatno
redak, potpuno formirani "Ajnštajnov prsten" – fenomen koji je Albert
Ajnštajn predvideo pre više od 100 godina.
Izvor: B92.net
Shutterstock/watoson117
Svemir retko prikazuje nešto tako
blizu savršenstvu kao ovaj zapanjujući prsten svetlosti.
Sjajni krug nastaje kada svetlost
iz daleke galaksije pogodi drugu galaksiju, bližu Zemlji, nazvanu NGC 6505.
Gravitaciona sila NGC 6505 savija svetlost oko sebe, stvarajući efekat nalik
oreolu.
Samo je nekoliko potpunih
Ajnštajnovih prstenova ikada primećeno sa Zemlje, jer je za njihovo formiranje
potrebno savršeno poravnanje dve galaksije i naše planete, kako bi se dobio
potpuni krug, piše "Dejli mejl".
Slika, koju je objavila Evropska
svemirska agencija, dobijena putem svemirskog teleskopa "Euklid",
prikazuje fenomen koji je Ajnštajn predvideo još 1915. godine.
U jednom od svojih pisama opisao
je kako gravitaciono polje masivnog objekta, poput galaksije, može da izobliči
strukturu prostora, primoravajući svetlost da putuje zakrivljenom putanjom.
Ovaj efekat poznat je kao
gravitaciono sočivo, a Ajnštajnov prsten predstavlja jedan od njegovih
najupečatljivijih primera.
Stiven Sardžent, profesor
astronomije na Otvorenom univerzitetu i koautor istraživačkog rada o
Ajnštajnovom prstenu, izjavio je: "Ovaj Ajnštajnov prsten je zapanjujući,
toliko savršen da izgleda kao simulacija. Neverovatno je da je galaksija NGC
6505 otkrivena još 1884. godine, a da smo tek sada uočili ovaj fascinantni
fenomen koji je bio pred našim očima više od jednog veka."
Prsten je gotovo savršeno kružnog
oblika zahvaljujući savršenom poravnanju galaksija. Takođe je izuzetno svetao i
oštar, sa minimalnim zamućenjem na ivicama slike. Ovakvi prstenovi i druge
galaksije koje savijaju svetlost pomažu astronomima da steknu dragocene uvide u
tamnu materiju i tamnu energiju u svemiru.
Većina gravitacionih sočiva ima
veoma mali efekat, pri čemu svetlost iz udaljenih galaksija stvara samo sitne
svetlosne tačke na noćnom nebu. Međutim, kada je gravitaciono privlačenje
dovoljno snažno, a dve galaksije su savršeno poravnate, više zraka svetlosti
prolazi i formira zakrivljene linije koje se spajaju u prsten.
Izuzetno redak
Novootkriveni Ajnštajnov prsten
izaziva posebno oduševljenje jer je izuzetno redak, neuobičajeno sjajan,
relativno blizu Zemlji i snimljen u visokoj rezoluciji, što ranije nije bilo
moguće. Astronomi su uzbuđeni zbog ovog i drugih primera gravitacionog sočiva,
jer oni omogućavaju bolje razumevanje tamnog svemira.
Tamni svemir obuhvata
misterioznih 95 odsto svemira, koji ne čine planete, zvezde, asteroidi, prašina
ili gas. Sastoji se od tamne materije, nepoznatog materijala sa gravitacionim
dejstvom i tamne energije – sile koja
ubrzava širenje svemira.
Novo otkriće dodatno potvrđuje da
veći deo tipične galaksije, uključujući NGC 6505, čini tamna materija, jer je
potrebna velika gravitaciona sila da bi svetlost bila iskrivljena u oblik
prstena. Ovi podaci će pomoći teleskopu "Euklid" u stvaranju
trodimenzionalne mape više od trećine neba.
Gravitaciono sočivo takođe igra
ključnu ulogu u razumevanju širenja svemira, koje je započelo Velikim praskom i
odvija se brže nego što se očekivalo. Naučnici smatraju da tamna energija
ubrzava ovo širenje i udaljava galaksije jedne od drugih.
Pronađen zapanjujući prsten
svetlosti: Ajnštajn je ovo predvideo pre više od 100 godina FOTO
Shutterstock/Aphelleon
Razdaljina između dve galaksije
koje su stvorile Ajnštajnov prsten može pomoći u proučavanju efekta tamne
energije. To je važno jer bi, prema nekim teorijama, tamna energija u dalekoj
budućnosti mogla dovesti do velikog cepanja, u kojem bi se svemir doslovno
raspao.
Svetlost koja formira ovaj
Ajnštajnov prsten dolazi iz galaksije udaljene neverovatnih 4,42 milijarde
svetlosnih godina. Ova galaksija dosad nije imala ime, jer nikada ranije nije
bila primećena.
Fenomen gravitacionog sočiva
omogućio je njeno otkriće – svetlost iz daleke galaksije naišla je na NGC 6505
i bila izobličena u oblik prstena. Ovaj efekat, nazvan po sočivu ljudskog oka,
delovao je kao mikroskop koji je uvećao svetlost udaljene galaksije i učinio je
vidljivom.
Svetlost udaljene galaksije
obično bi formirala ovalni oblik, ali gravitaciono privlačenje NGC 6505
spljoštava je u savršen prsten. To se dešava jer gravitacija savija strukturu
prostora, poznatu kao "prostor-vreme", pa svetlost, koja bi inače
putovala pravolinijski, biva skrenuta.
Galaksija NGC 6505 nalazi se na
oko 590 miliona svetlosnih godina od Zemlje, što je, u kosmičkim razmerama,
relativno mala udaljenost.
Svemirski teleskop
"Euklid" lansiran je 1. jula 2023. godine sa zadatkom da proučava
tamni svemir tokom šestogodišnje misije. Pre nego što je počeo rad, prošao je
fazu testiranja, koja je u septembru 2023. proizvela niz slika – među kojima je
otkriven i ovaj Ajnštajnov prsten, sa verovatnoćom od samo 1 prema 2.000 da će
biti uočen.
Pronađen zapanjujući prsten
svetlosti: Ajnštajn je ovo predvideo pre više od 100 godina FOTO
Shutterstock/Sergey Nivens
Bruno Altijeri, naučnik u arhivi
podataka teleskopa "Euklid", rekao je: "Već pri prvom
posmatranju mogao sam da ga vidim, ali kada je 'Euklid' obavio dodatna merenja
tog područja, ugledali smo savršen Ajnštajnov prsten. Kao neko ko se ceo život
interesuje za gravitaciono sočivo, bio sam oduševljen."
"Euklid" će proučavati
galaksije udaljene do 10.000 milijardi svetlosnih godina. Jedna svetlosna
godina iznosi oko šest biliona milja.
Očekuje se da će teleskop otkriti
oko 100.000 snažnih gravitacionih sočiva, koja formiraju svetlosne lukove ili
prstenove.
Njegov glavni zadatak biće
potraga za suptilnijim efektima slabog gravitacionog sočiva, gde se udaljene
galaksije blago rastežu, kako bi se postepeno stvorila najopsežnija
trodimenzionalna mapa svemira do sada, piše "Dejli mejl".
***
Komentar
***
Jaka sočiva se mogu koristiti (i)
kao "kosmički teleskopi". Jaka sočiva sa malim crvenim pomakom imaju
Ajnštajnove radijuse koji su relativno mali u fizičkom smislu i omogućavaju
detaljno proučavanje sastava i strukture centralnog regiona galaksije. Ovaj rad
je koristio podatke Earli Release Observations (ERO) iz misije Euclid Evropske
svemirske agencije (ESA). Konzorcijum Euclid zahvalio se - Evropskoj svemirskoj
agenciji i brojnim agencijama i institutima koji su podržali razvoj Euclida,
posebno Agenzia Spaziale Italiana, austrijskom Forschungsforderungsgesellschaft,
belgijskoj naučnoj politici, kanadskom Euclid-u i Lunduru Raumfahrt, DTU Space
i Institut Niels Bohr u Danskoj, Francuski centar National d’Etudes Spatiales,
Fundacao para a Ciencia e a Tecnologia, Mađarska akademija nauka, Ministerio de
Ciencia, Innovacion i Universidades, Nacionalna aeronautička uprava Holandije,
Nacionalna aeronautika Japana i Nacionalna svemirska uprava Japana, Norveška
svemirska agencija, Istraživački savet Finske, Rumunska svemirska agencija,
Državni sekretarijat za obrazovanje, istraživanje i inovacije (SERI) pri
Švajcarskoj svemirskoj kancelariji (SSO) i Svemirska agencija Ujedinjenog
Kraljevstva.
Zoran Stokić
11.02.2025.
Нема коментара:
Постави коментар